Arsen Dedić: JA SE NADAM

Sarajevskim prijateljima

Kemo,

naši prsti zaboravljaju svirati

naši glasovi pjevati

mi se više ne sjećamo

svojih stihova

(Chittare morte-Mrtve gitare)

Zar će samo oni pjevati

one strane refrene

umilnim i prijetećim glasovima

refrene sastavljene

od pogrdnih riječi

u upropaštenom jeziku

s neljudskim gestama

Ne vjerujem

opet ćemo mi

u gluho doba

kroz pljusak

ulicom Danijela Ozme

zaštićeni jedino

slabom koprenom prijateljstva

koje je uvijek

nerazjašnjen slučaj

Opet ćemo mi

a ja koji sam mahao

šarenim zastavicama smrti

odašiljao tihe glasove nevolje

Ja se nadam,

ja se prvi put

najobičnije

kao ustravljen čovjek

nadam

 

Oslobođenje,14.9.1992.godine

Izvor:Edo Hozić:Biografija Sarajeva ‘92-‘93;Sarajevo,2008.

Izbor:Kemal Mahić i Mithad Muminagić

1541 Posjeta 3 Posjeta danas