Sarajevskim prijateljima
Kemo,
naši prsti zaboravljaju svirati
naši glasovi pjevati
mi se više ne sjećamo
svojih stihova
(Chittare morte-Mrtve gitare)
Zar će samo oni pjevati
one strane refrene
umilnim i prijetećim glasovima
refrene sastavljene
od pogrdnih riječi
u upropaštenom jeziku
s neljudskim gestama
Ne vjerujem
opet ćemo mi
u gluho doba
kroz pljusak
ulicom Danijela Ozme
zaštićeni jedino
slabom koprenom prijateljstva
koje je uvijek
nerazjašnjen slučaj
Opet ćemo mi
a ja koji sam mahao
šarenim zastavicama smrti
odašiljao tihe glasove nevolje
Ja se nadam,
ja se prvi put
najobičnije
kao ustravljen čovjek
nadam
Oslobođenje,14.9.1992.godine
Izvor:Edo Hozić:Biografija Sarajeva ‘92-‘93;Sarajevo,2008.
Izbor:Kemal Mahić i Mithad Muminagić
1558 Posjeta 1 Posjeta danas