U praznini noći, u tišnu mraka
Ognjene mu oči bojažljivo zure
I plamne im suze pobožno drhture,
Ko tanahna parca rumenoga maka.
O,što li to gleda krvava mu traka
U toj masnoj tmini,kud vjetrovi jure?
I zašto li plače,dok sve stvari žmure,
I dok c'jela zemlja duboka je raka?
Čuj! Crveni jezik nijemo mu zbori:
Pjesniče, i u mom srcu noćas gori
Životvorna ljubav vječitoga Boga!
I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim,
I ja mu dobrotu munadžatom hvalim,
Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga…
Izvor:BISERJE-Antologija Bošnjačke književnosti;Sarajevo,“Ljiljan“1998.
Izbor:Kemal Mahić
888 Posjeta 1 Posjeta danas