MUSA ĆAZIM ĆATIĆ: RAMAZANSKI KANDILJ

U praznini noći, u tišnu mraka

Ognjene mu oči bojažljivo zure

I plamne im suze pobožno drhture,

Ko tanahna parca rumenoga maka.

O,što li to gleda krvava mu traka

U toj masnoj tmini,kud vjetrovi jure?

I zašto li plače,dok sve stvari žmure,

I dok c'jela zemlja duboka je raka?

Čuj! Crveni jezik nijemo mu zbori:

Pjesniče, i u mom srcu noćas gori

Životvorna ljubav vječitoga Boga!

I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim,

I ja mu dobrotu munadžatom hvalim,

Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga…

Izvor:BISERJE-Antologija Bošnjačke književnosti;Sarajevo,“Ljiljan“1998.

Izbor:Kemal Mahić