Ne diraj me ako je moj pogled zakovan
negdje u nigdje
Jer,tada nisam na ovim ulicama.
Tada su moje želje potkovane kao konji
što njihova kopita sitniše kamen
na našoj kaldrmi.
Tamo na razmeđu civilizacija njihova kopita
su gazila kroz jedan grad
što i sad postoji.
Ne kudi me što o njemu pjevam.
I drugi plaču za tim vremenima
samo na drugi način
Jer u tome gradu mnogim je pukao
zumberak mladosti i djetinjstva.
Jedne ružne godine
kad su budale postale pametne.
Stalno vidim gužvu u staroj ulici
pored Hak duvara i omladinu s osmjesima.
Ponekad vidim Maru
a pušta u kino djecu Ljubuškog,
Džabe, onako radi sebe,
s osmijehom na usnama,
i Hajrušku vidim, maše s novog bicikla.
Kaže: Na poker aparatu mu se posrećilo.
- Je li bilo?
- Jes!Ubo!-kaže.
I ne mora više da radi.
I vidim Lazu.
Ne kleči više.
Ne moli se Bogu silom.
Uspravan k'o jablan.
k'o Roki uz pobjedu podigao ruku.
Drobi me prošlost ko stijenu u kamenolomu.
Patetika i radost izmiješani
k'o Đezina Boza.
Nisu ove ulice zaslužile zaborav.
VEID DELALIĆ
je rođen u Ljubuškom 1967. godine.Vrlo rano pokazuje afinitet prema umjetnosti.Glazba mu je bliska i počinje komponirati.Jedna od tih pjesama će se naći na nosaču zvuka, a izvodit će je počiteljski tamburaši.Izdao je dvije kronike ljubuškog kraja: Ispod zaborava i Ispod zaborava I,zbirku poezije Tragovi na vodi, a četvrta knjiga nosi naziv Sedmi dan(moja priča).Član je Udruženja bosanskih umjetnika.Bio je sudionik pjesničkih manifestacija u Luksemburgu i Brankovog kola u Novom Sadu.Nekoliko spotova s njegovim pjesmama vrte se na You tube kanalu.Njegove stihove recitiraju poznati glumci Rijad Gvozden i Dražen Marek.
Izvor:Ljubuški pjesnički zbornik;Ljubuški-Mostar-Čitluk 2022.
Izbor:Kemal Mahić