MOSTAR –STRAST STRASTI

„Postoje stotine gradova u koje odlaziš a samo jedan u koji se vraćaš.(Đorđe Balašević)

U slučaju Kemala Mahića „samo jedan u koji se (s)vraćaš“.To mi kažu osjetila,habitus i sve ono što je utkano u mene 9.10.1948.godine u Staroj bolnici u Mostaru.Dakle, prvi zrak, prvi plač, prvo kupanje se desilo u Mostaru usljed medicinske intervencije Keiserschnit-carski rez.

Od tada kada izgovorim tvoje ime:MOSTAR osjetim un amore grande(veliku ljubav) i dašak starine i uspomene na majku,oca,nenu,dajidžu Mehu i dajinicu Raziju i njihovu porodicu(Vahdet-Lala,Mustafa-Mupa i najdražu rođaku Amru Lalić-Smailhodžić.

Ova lična uspomena nije za javnu upotrebu,ali ako osjećam ljubav prema rodnom gradu,onda i pomenuti zavrijeđuju moje poštovanje i memorisanje u skladu govora o etapama života koji pripadaju četiri grada:Ljubuški(Ljubav koja ne prolazi),Mostar(Strast strasti),Hannover i Sarajevo(tek slijede tekstovi i o ova dva grada).

Kada počinje strast strasti?Počinje 60-tih godina prošlog stoljeća,kada je drugi dajidža(Ahmo Lalić) nabavio novu vespu iz Italije,koja je tada bila rijetkost u čitavoj Bosni i Hercegovini.Da ne bih „zalutao“ i počeo navijati za nekoga drugog u tadašnjoj Prvoj ligi nogometa,odličio me je voditi na gotovo svaku utakmicu Veleža u Mostaru,s vespom,ako su vremenske prilke dozvoljavale. I tako je uspio da u mene udjene strast prema FK „Velež“,prema „rođenima“i prema crvenim dresovima,koji ovih dana obilježavaju 100(STO) godina postojanja(26.06.1922.)

Crvena boja je boja ljubavi u doslovnom i likovnom smislu,pa „tjera“muškarce da se zaljubljuju, a da pri tome nisu ni svjesni.Tako je Federiko Garsija Lorka,španski pjesnik,ispjevao:“Crveno,volim te crveno“.Time je nastala i moja strast jednim dijelom,a onda se proširila vremenom u „nostra aetate“(u naše doba) na grad upoznavajući njegove monumentalne građevine,ljude(„Mostarane“),kulturu i krajolik uz Neretvu i Radobolju.

Da bi se ostvarila strast,bili su potrebni trenuci i poznanstva koja su me(nas) učinili ljudima kakvi jesmo(jesam).Boraveći na potezu Musala,hotel Neretva,Carina,Cernica,Titova vila,Carinski most,Gimnazija,ulice braće Feijća,Maršala upoznajem Mustafu Icu Voljevicu,Vladu Puljića,Karla Afana de Riveru,Mišu Marića,Refika Hamzića,Jusu Nikšića,Zlatka Čelikovića,Peru Zubca,Miku Antića,Muhameda Mujića,Duška Bajevića(Grande!),rukometašice Lokomotive,Kantarevac,Stampija i kada ovakvim legendama grada pridodam prof. Saliha Bajrića,prof. Sabita Hodžića,prof. Mahu Kokanovića,moje razrednice iz Osmogodišnje škole Ljubuški:Zdenka Babić(v raz.),Štefica Musa(Grande)VI raz. sa suprugom Ante Musa,Katica Knezović(Vi i r.(Grande),Ivanka Jelčić(Delić),VIII raz.(sve Mostarke!).U kasnijoj percepciji Mostara pojavljuju se likovi dr.prof. Asim Peco,dr.Muhameda Mahića,dr.Rafaelija,dr. Asima Sadikovića,dipl.oecc. Džemal(Đemica) Sadiković,Mehmeda Konjhodžića-Majora,dr.ing.prof. Đuru Maričića i njegovu Adlu Dizdar,dipl.ing.Zijada Buljku,dipl.ing. Miroslava Bema,dr.ing. Zdenka Kordića,rukometašice Zlatu Košarić,Dunju Jusufović,Zehru Ašik-Dizdarević,košarkaške legende Slobodana Draškovića,Danila Pudara,Tofu Bajgorića,Manjgu,Žugora,braću Krpo,Arpadžića…

Sve su ovo imena koja definiraju moje porijeklo i porodičnu prošlost, pa dolazimo do toga da nas rodni gradovi izgrađuju i usmjeravaju da ih nikad ne možemo zaboraviti sve kada bi pokušavali postupiti drugačije.

Među navedenim imenima može se potvrditi kosmopolitizam Mostara,što je utvrđeno popisima stanovništva(36 % mješovitih brakova uoči sloma bivše države YU.)

Da sam bio zaokupljen strašću zvana Mostar,svjedoči i naslov maturskog rada u IV razredu Gimnazije u Ljubuškom:Svetozar Ćorović:“Slikar mostarske čaršije“.Obrana romana „Stojan Mutikaša“ je obavljena uspješno pred komisijom koju su činili profesori:Ivan Miličević,Branko Rebić i Grozdana Plejić(Grande!)-1967.godine.

Obilazeći navedene lokacije u Mostaru,kao dječak,doživio sam „aromatični šok“,jer u drugim gradovima nismo mogli doživjeti mirise kuhinje koja „je opijala“ i ulazila u neurone,ćelije,molekule putem nosnica.Osim „aromatičnog šoka“ pojavio se „svjetlosni šok“.Svjetlo nadražuje i šalje signale za svakovrsne boje koje mozak kasnije tumači izazivajući strast strasti!

Onda na red dolaze Mostarci,koji svojom osebujnošću „osvajaju“,počevši od jezika,akcenata jezika, pokreta,gegova,humora i smisla za muziku,sevdalinku,pop-rock…Tu prvenstveno mislim na raju sa Carine,koji su svakodnevno bili u kontaktu sa mojim rođakom „Lalom“:dr.Dragan Puzić,Goran i Beba Džabić,Hako,Dvizac,Živa,Tašo Pašić,Noka Serdarušić,“japrak“ Ćemalović,Opančar,Kazazić i drugi.

Bili su puni šeretluka i kada bi igrali nogometa,kada bi kartali ispod mosta na Musalli.Vlasnik kafića bi šeretski predstavljao novo pridošle goste riječima:“Vidi,Šaćko,ko nam je došao…“Naglasak je bio da svi gosti pogledaju novopridošlu osobu,a onda bi ta osoba(slavodobitno),pogotovo ako nije iz Mostara povikala:“Daj svima piće,što je vlasnik oduševljeno prihvatao i povećavao svoj promet.(Vidi,vidi,ko nam je došao!!!)

Pisati o Mostaru,a ne imati „kulturu sjećanja“ je promašaj.Zato treba imati zanos i pojačanu dozu ushićenja.Strast je riječ kojom se ne određuje mjera stvari.Čovjek je biće strasti i u toj strasti nastala su neizbrisava sjećanja na prošlost Mostara i ljude koji su ostavili neizbrisavi pečat u prošlosti Mostara.

Po sopstvenom izboru moram spomenuti nezaboravna imena:

-neimar Hajrudin

-muftija Dželaludin Taib Karabeg(pročitati Nedžada Ibrišimovića:Karabeg)

-muftija Ali Fehmi ef. Džabić

-Husein Ćišić

-Džemal Bijedić

-Mithad Hujdur-Hujka

-Safet Oručević

Oni koji vole Mostar,ako već nisu,neka se posvete biografijama ovih velikana.Dakle,oni koji vole Mostar!

O ljepoti Mostara je pjevao Derviš Mostarac,gdje ljepotu grada autor hvali kroz ljepotu njegovih stanovnika:

„Svaki ugao Mostara pun je krasnih djevojaka,

Nije čudo ako ima mnogo zaljubljenih u Mostaru

Zrak mu je ugodan,a vodi izvor Selsebil(rajsko vrelo),

Mostarska planina i polje daju novi život.

Njemu ravna na svijetu niko nije vidio,

Koliko se događaja doživi u svakom lijepom ćošetu Mostara.

Ko ga posjeti,ostaje u njemu i ne želi izaći,

Basprimjerno lijepi Mostar sličan je raju.

Na obali rijeke nalazi se mjesto po imenu ravnica Safa,

Koja u Mostaru uistinu daje duši pravi odmor.

Bogatstvom voda ovo je uistinu pravi Damask,

Najbolje mostarsko voće je hrana duši.“(Mostarski bulbuli)

Jedna od top destinacija u Mostaru je STARI MOST i kule TARA i HALEBINKA.Most je izgrađen 1566/67 u doba sultana Sulejmana Veličanstvenog i mimara Hajrudina.Tada je napisan i kronogram pod imenom „Svod svemoći“,te je most postao „Kompas svijeta“

DERVIŠ PAŠA BAJEZIDAGIĆ:GAZEL O MOSTARU

…S dvije kule velika ćuprija

Pružila se preko rijeke čarne,

Te sa svojim velebnim lukom,

Pričinja se poput duge šare

Cio svijet da obiđeš redom

Ne bi našao onakva s'vjeta

On je mejdan darovitih ljudi

Šeher Mostar ures je svijeta.

To je gnijezdo slavnijeh junaka,

I na peru i na bojnom maču,

Ko i vazda i sada iz njega,

S dana na dan velikani skaču.

Nek šute indijske papige,

Neka svoje ne kazuju glasa,

O dervišu! Ti si danas slavuj

Koji pjeva svog Mostara krase!

Prijevod:( Safet beg Bašagić)

„Mostar kao kulturno i duhovno središte juga Bosne snažno je prisutan u životu sevdalinke,kao što je i sevdlinka prisutna u životu Mostara.Neprestano preplitanje zbilje grada i zbilje pjesme svjedoči stalnom zanimanju sevdalinskih pjesnika za ljubavni život mostarskih Bošnjaka.Od zamašnog broja pjesama,u kojima se na neki način javlja ime Mostar,neki mostarski lokalitet ili neki znameniti Mostarac,rekonstruiran je razvoj sevdalinskog izraza „u“ i „o“Mostaru.“

POD MOSTAROM TA ZELENA LIVADA

Pod Mostarom ta zelena livada,

skraja nakraj đulbeharom procvala,

a na sr'jedi crvenika jabuka.

Pod njom sjedi šahin Mevla ljepojka,

u ruci joj ogledalo i surma,

pa navlači karakrzli obrve.

Ona misli da je niko ne gleda,

l’ je gleda mlad mujezin s munare,

gledajuć’ je ne umjede učiti,

već on poče po munari pjevati:

„Ja kakve su karakrzli obrve,