Pjesme duše, duhovni dar postojanja
.
Ljubušaci
.
Potičem iz Ljubuškog kraja,
na svijetu najljepšeg zavičaja.
Već dugo vremena tu ne živim,
zašto svoju sudinu krivim.
Željna sam toplog ljudskog zbora
i riječi što svim ljudima dušu liječi.
Sa takvim ljudima provela bih čitav vijek,
što bi mi za srce bio pravi lijek.
To su ljudi bez maske i laži,
pomogli bi nevoljnom ako nešto traži.
Svi su duhoviti, fine ćudi, vesela lica,
a to se odnosi na svakog pojedinca.
Nigdje vedrijeg neba kao tu nije,
ni trepeta sunašca dok Sunce grije.
U našem kraju rajska milost bdije.
Svak te veselo gleda i svak ti se smije.
Tako se završava priča jednog rodnog kraja,
koja je puna divnih uspomena, pa čak i uzdisaja.
.
O Ljubuški
.
O Ljubuški grade od starina u tebi je živjeti milina,
Buturovica i Vodopad “Kravica” te krase,
posebnu si priču uvijek imao za se.
U tebi su posebnog mentaliteta ljudi
što se tome svako čudi.
Obiđi svu zemlju
kreni čak i do ravnog Srema
vedrijeg neba kao u tebi nema.
Rijeka Trebižat kristalno je plava,
i puna je sunčevog sjaja,
probija se po kršu i po rodnom kraju,
od ljepote njene oči zablistaju.
Zbog tebe rijeko svako u Bašćinu svraća,
a svi smo živjeli kao braća.
U tebi grade najljepše sunce sija
eto u Bašćini rodih se i ja!
.
Baščina
.
O Baščino rodni kraju,
u tebi je lijepo živjeti kao u raju.
Kud ja tu i sada ne živim,
da se tvojim ljepotama divim.
U tebi atmosfera velika čuda stvara,
to ne može bez Božjeg dara.
Okolo su gore i zahlade,
samo Bog takvu ljepotu dade.
Nad tvojom rijekom Trebižat
ptice šumor dočekuju zorom ,
to vide nebo i oblak nad gorom.
Čitav ambijent odaje neki prizor novi,
pa ti se čini kao najljepši snovi.
Odavno je tvoja postojbina,
To je mjesto moja djedovina.
Tu su svi moji rođaci živjeli,
a ljepoti se tvojo divili.
Neko je tu umro, neko otišao u drugi kraj,
niko nigdje nije kao u tebi
doživio najljepši raj.
.
Aiša Bećirović Kazić
Iz recenzije knjige”Pjesme duše” Aiše Bećirović Kazić
“Srce vene ako se ne susreće s drugim. Pogledi se sužavaju ako čuju samo odjeke vlasitith misli i ako ne nalaze nadahnuće ni u kom drugom. Aiša hanuma svjedoči da ima veliko srce i široke poglede, jer nalazi obilje inspiracije u životu koji teče i koji se mijenja. Prebire po svojim sjećanjima i na svijetlo pokazuje nam dragulje pjesničke riječi. Njena poezija je njeno autorsko pismo u koje je uložila značajan dio vlastitog bića da bi nam prenijela dio ljubavi prema svom zavičaju rodnom gradu Ljubuškom, plemenitim i dragim ljudima, prema svojim bližnjima, prema rodbini, prema domovini, prema svom Konjicu u kojem i živi… Aiša je cijeli svoj radni vijek radila kao babica u Domu zdravlja Konjic.
Zbirka pjesama Aiše Bećirović Kazić je jedna dragocjena biserna ogrlica koju će sa posebnom radošću i ponosom čitati i njeni konjičani i njeni ljubušaci…”
.