Objavljeno 16.10 2019 na ljubusaci.com
Nastavnik fizičkog odgoja nekoliko me je puta zbog dugačke kose udaljio s nastave i te mi je satove ostavljao neopravdane. Drugi nastavnik mi je govorio da učim svirati gusle i da idem svirati u Ameriku, da me može izbaciti iz škole kad bude htio. Nazivali su me strašilom za ptice, krapinskim pračovjekom, primitivcem. Jedna frizura, zapravo jedina prava beatles-frizura u Ljubuškom, podijelila je prosvjetne radnike, pa i ostale stanovnike tog hercegovačkog gradića na dva tabora. U centru zbivanja našao se “vlasnik” frizure, 18-godišnji učenik u privredi Nedjeljko Galić.
Neki nastavnici u ljubuškoj školi s praktičnom obukom bili su protiv dugih vlasi na Nedjeljkovoj glavi.
Mladić je bio nepopustljiv.
Tjerao je inat.
Klupko se sve više zapetljavalo.
Napokon je Nedjeljko isključen iz škole, s pravom polaganja izvanrednog ispita na kraju školske godine.
Mladić se s tim nije pomirio.
Ni njegovi roditelji.
Žalio se Predsjedništvu Republike, centralnim komitetima SK i Saveza omladine, podnio tužbu Vrhovnom sudu BiH …
Po presudi Vrhovnog suda vraćen je u školu.
No, trvenja oko njegove kose nisu prestala …
– Možda je najžalosnije što nastavnici koji se bore protiv njegove frizure čine to iz uvjerenja da ispravno postupaju i da mu žele dobro – rekao nam je jedan istaknuti prosvjetni i društveno-politički radnik iz Ljubuškog.
– Ne uzimajte u obranu Galića, jer će onda svi naši sinovi početi da nose dugačke kose – govorili su nam mnogi ljubuški roditelji, očito uvjereni da i neka nepravda pojedincu može biti koristan primjer drugima.
No, svi su bili iskreni kad su govorili o ljudskim kvalitetama Nedjeljka Galića.
Pristojan je, pošten, miran i vrijedan kao i ostala njegova braća – svi su bili jednodušni u toj ocjeni.
Nedjeljkov otac, dobroćudni stolarski radnik Ante Galić, nekadašnji borac Ljubuškog partizanskog bataljona, ne krije nedoumicu:
– Dječak hoće da nosi dugačku kosu, pa neka je nosi! Prije su ga svi u školi hvalili. Kad su ga počeli proganjati zbog kose, počeo je dobivati slabe ocjene, neopravdane satove i ukore zbog “neposlušnosti”.
Tako se nabralo dosta toga što je za sobom povuklo isključenje iz škole.
Bilo je i drugih učenika s istim brojem slabih ocjena i neopravdanih sati, pa nisu uopće kažnjeni.
Eto, sud je malom dao za pravo …
U rješenju o isključenju broj 159 od 6. siječnja 1968. godine nigdje se ne spominje duga kosa.
Naglašeno je da se učenik isključuje zbog 22 neopravdana i 21 opravdan (!) sat, zbog toga što je otkazao poslušnost direktoru škole i razrednom starješini i što se nemarno odnosi prema radu.
To se ilustrira činjenicom da je na prvom tromjesečju imao šest slabih ocjena.
U presudi Vrhovnog suda BiH broj 801 od 5. travnja, kojom se poništava odluka o isključenju, ističe se da “neposlušnost nije dovoljno objašnjena” niti je poštovana zakonitost.
Zbog toga je učeniku izrečena teža disciplinska kazna, koja se prema Pravilniku o školama drugog stupnja može primijeniti samo ako blaže mjere nisu djelovale pozitivno.
Dodaje se da je učenik 22 neopravdana sata opravdao liječničkim potvrdama.
Ni slabe ocjene iz šest predmeta, po mišljenju suda, ne mogu biti opravdanje za isključenje. To više što je učenik u toku tromjesečja bio bolestan u dva navrata – ukupno 15 dana – i što je prije postizao bolje uspjehe u učenju. Uostalom, imao je još vremena da ispravi ocjene.
Tako je jedini ljubuški “beatles” poslije sto dana ponovo zauzeo svoje mjesto u školskoj klupi.
Nedjeljko Galić (18) iz Ljubuškog: “Borim se za svoje pravo da nosim beatles-frizuru!” (1968)
Nedjeljka Galića našli smo na smotri ljubuških izviđača čiji je član.
Umjesto odgovora pokazao nam je žalbu što ju je poslije isključenja uputio školskom savjetu.
Tko je može nositi neka je nosi!
U njoj između ostalog piše:
– Na početku školske godine rečeno mi je da se ošišam. To sam učinio. Poslije određenog vremena neki su nastavnici ponovo zahtijevali da se ošišam. Nisam to učinio. Vjerovao sam da na to imam pravo.Punoljetan sam a kosu držim uredno. Škola nema propisa kojim se određuje dužina kose. Kad bi postojao, ja bih ga se pridržavao, kao što se pridržavam svih drugih školskih normi.
Poslije toga neki su se nastavnici počeli odnositi prema meni nepedagoški i neljudski.
Nastavnik fizičkog odgoja nekoliko me je puta zbog dugačke kose udaljio s nastave i te mi je satove ostavljao neopravdane.
Drugi nastavnik mi je govorio da učim svirati gusle i da idem svirati u Ameriku, da me može izbaciti iz škole kad bude htio.
Nazivali su me strašilom za ptice, krapinskim pračovjekom, primitivcem …
Prigovarali su mojim roditeljima što učim svirati gitaru, koju sam kupio novcem što sam ga zaradio tokom ljeta. Vjerovao sam da će me to vezati za kuću i tako spriječiti da dođem u loše društvo …
Nedjeljko priznaje da je zbog spora popustio u učenju:
– Ruke mi drhte. Zbog toga nisam mogao izraditi i predati zadatak iz tehničkog odgoja, iako sam odličan crtač. Čak sam i drugima pomagao u crtanju.
– A neposlušnost?
– Bilo je to 22. prosinca prošle godine. U Ljubuškom se u povodu Dana armije davala priredba na koju sam došao s nekoliko svojih školskih drugova. Sjedili smo mirno i pratili program, kad mi je direktor po jednom učeniku poručio da idem kući.
Uvrijedilo me je i ponizilo kad sam vidio da to nije zahtijevao od ostalih učenika. Nisam otišao…
Duga kosa mi se sviđa zato što je moderna. Mislio sam je skratiti nekoliko dana poslije povratka u školu. Međutim, nastavnik fizičkog odgoja opet me je jednom udaljio sa svog sata.
Zbog toga Nedjeljko i dalje prkosi svojom dugom kosom.
Ljubušaci, Nedjeljkovi vršnjaci, nisu također jedinstveni. Neki su protiv dugačke kose, a neki kažu:
– Svaka mu čast kada s onako dugačkom kosom može izdržati ljubuške ljetne žege! Mi ne možemo. Zbog toga nam nije ni krivo ni žao. Tko je može nositi neka je nosi!
Direktor škole i nastavnici na koje se Nedjeljko ponajviše žali također su mladi ljudi. Oni kažu:
– Pogriješili smo što se pri izricanju kazne nismo držali postupnosti. No, nismo bili subjektivni. Postupili smo pedagoški najbolje kako smo znali, nastojeći da u odgoj unesemo ono što smo naučili u toku školovanja.
Mislimo da dugačka kosa smeta Galiću i izučavanju njegovog auto-mehaničarskog zanata i odudara od sredine u kojoj živi.
Neki njihovi argumenti stvaraju ozbiljne šupljine u Nedjeljkovoj priči. Ipak, teško se oteti dojmu da kosa i shvaćanje sredine nisu odigrali značajnu ulogu, bar u početnoj fazi spora.
Napisao: Ćamil Krehić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jun 1968.)
.
„Zbog toga smo Mi propisali
Sinovima Israilovim:
Ako neko ubije nekoga
Koji nije ubio nekoga
Koji nije ubio nikoga
Ili onoga koji na
Zemlji nered ne učini –
Kao da je sve ljude
Poubijao; a ako neko
Bude uzrok da se
Nečiji život sačuva –
Kao da je svim ljudima
Život sačuvao“
(El-Ma'ide 32)
Ovim „mementom“(Pamti!) izražavamo zahvalnost(etimološki:“HVALA ZA…“).
„Sad riječi ne znače ništa.A ništa osim riječi nemamo.
Nismo pronašli način.
Nismo umjeli da nađemo pravu riječ.
Sad-da zašutimo:
I da se poklonimo“.
Priredio:Kemal Mahić
Avaz, 24.10.2001