„Skoro nezapaženo ostala je do dana današnjeg jedna druga bosanska balada, koja je po dubokoj humanosti i ljepoti kompozicije mirne duše može postaviti uz bok „Hasanaginici“.To je pjesma o majci Bajrambegovici.Ta lirska tvorevina na potresan način opisuje konflikt majčinske ljubavi s porivima ženskog srca, željna zaštite i milovanja.Pjesma ima tragičan ishod kao i „Hasanaginica“.Evo je ovdje:
Budim gradi beže Bajram-beže,
Budim gradi devet godin dana.
Kad je skoro Budim sagradio,
Otišće se stina od Budima,
Izletila na novu čaršiju
I ubila bega Bajram-bega.
Osta mlada Bajrambegovica
Sa jedinkom Smajom siroticom.
Svi joj bezi na pendžer dolaze,
Naposljetku Moriću Alaga:
„Hajde,dušo, i povedi Smaju“!
Privari se Bajrambegovica,
Ona podje i povede Smaju.
Kad su bili na polju zelenu,
Rasplaka se Smajo sirotica.
Tješila ga milostivna majka,
Ne smije mu dojke izvaditi,
Već ga tješi s ruku prstenima,
Ničijem ga utješiti ne može.
Razljuti se Moriću Alaga,
Uze Smaju po svilenu pasu,
Pa ga baci bademu na granu.
-I govori Moriću Alaga:
„Spavaj,Smajo, tude do vijeka!“
Kad su bili na prvom konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Vjetar puše, mojim Smajom njiše,
Misli Smajo, da ga lila majka.
Tude kuka ptica kukavica,
Misli Smajo, da mu pjeva majka“.
Kad su bili na drugom konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Sad po Smaji bijeli behar pada,
Misli Smajo pokriva ga majka“.
Kad su bili na trećem konaku,
Govorila Bajrambegovica:
„Sad po Smaji medna rosa pada,
Misli Smajo, da ga kupa majka.
Badem drvo,svini zemlji grane,
Da mi Smaju sunce ne oprži“!
To izusti i dušicu pusti,
I umrije, žalosna joj majka.
Izvor:Smail Balić:Kultura Bošnjaka;WIEN 1973.
Izbor: Kemal Mahić
