Danas,
uoči Bajrama,
kupila bih ti poklon.
Možda neku svilenu
maramu,kafu,
i tebi drago voće.
U očima bih ti vidjela
one dvije rijeke.
Jednu,u kojoj se ogleda dan,
i drugu koja nekuda otiče.
Opet bi mi rekla
da ti ne kupujem
skupe poklone,
kao da je to nešto.
A onda,iz novčanika
vadila smotuljak,
bajramskih darova.
Pratila bih pokrete
tvojih ruku,
usporene,kao
staračke misli,
zapetljane u dječije radosti.
U povratku odšutjela
bih vrijeme,
kao jedini putnik,
gledala kroz prozor
uvehlo lišće.
Svaki bi mi list
ličio na tvoju starost.
.
Izvor:Preporod;Broj 4/1206.
Izbor:Kemal Mahić
661 Posjeta 1 Posjeta danas