Bušatlije su poznata begovska porodica iz Livna, a odatle su se proširili na neke druge krajeve Bosne, prije svega u Bugojno i Duvno.Prema porodičnoj predaji porijeklom su iz Bušata kod Skadra, a u Livno doselili su se početkom 17. Stoljeća:“ Zna se,da je ova obitelj od starina spahijska, a timar im je bio cjelo Grahovo“.U vrijeme osmanske vladavine u Bosni bili su uglavnom alajbezi,tj. Zapovjednici spahija Livna, Duvna i Glamoča. „Bili su junaci i ratnici, pa njihovi potomci s ponosom ističu, da se samo dvojici od starih Bušatlija – Ibrahim begu i njegovom sinu Ahmed begu – znade se grob, svi ostali su posijali kosti po dalekim bojnim poljima“.
Neki predstavnici ove porodice posebno su se istakli u pružanju otpora austrougarskoj vojsci 1878. godine.Jedan od njih,Derviš-beg(1820-1878),Ibrahim-begov sin, optužen je kao vođa pobune u Livnu i strijeljan je 30. 9.1978.godine.Poznati pripadnik ove begovske porodice je i Mahmut-beg, sin Mustafa alajbega Bušatlije, poznat iz vremena pokreta Husein-bega Gradaščevića. Međutim, u vrijeme tog pokreta on je sa Mustaj-begom Teskeredžićem prebjegao u Dalmaciju. Kasnije se vratio u Livno. Godine 1878. „je takorekuć život spasao austrijskom vicekonzulu Dragomanoviću, provedavši ga sa svojim sinovima u Dalmaciju“.Ipak od strane austrougarskih vlasti optužen je kao jedan od vođa ustanka u Livnu.Nakon što je oslobođen optužbi „odlučio je odseliti u Tursku.Da bi se što prije uklonio iz Hlivna odselio je privremeno u Bugojno, odakle je sam otputovao u Tursku, da predhodno razvidi prilike, ali stanje, koje je tamo našao, nije mu se nimalo sviđalo, pa je odbio seobu do boljih vremena.“Stalno se nastanio u Bugojnu, „gdje je i proživio ovo nekoliko godina do svoje smrti“. Volio je lov, živio je 95 godina, četiri puta se ženio, te je izrodio oko 30 duša, „od kojih mu i danas živi 5 sinova, nekoliko kćeri i 8 unuka muških“.Umro je 1892.godine“.
Zemljišni posjedi porodice Bušatlija nalazili su se na prostoru između Duvna(Tomislavgrada), Livna,Bugojna i Gornjeg Vakufa.Zbog porodičnih veza njihovi posjedi su se preplitali sa posjedima porodica Kapetanović,Đumišić, Miralem, Sulejmanpašić, Teskeredžić i Idrizbegović.Najveća koncentracija njihovih zemljišnih posjeda bila je u kotaru Duvnu( u općini Korita 150,Vinica 19, Prisoje 11, Raško Polje tri i Grabovica dva kmetska selišta), gdje su se ti posjedi prožimali sa posjedima porodice kapetanović, zatim u kotaru Livno(Smrićani 63, Ljubunčić pet, Golinjeno Miši četiri, Podhum Vržerala i Priluka po jedno kmetsko selište) te u kotaru Bugojno(Bojska 18, Rastičevo 12,Glavice 12, Vesela šest, Odžak četiri, Sarajlići i Tihomišlje po jedno kmetsko selište.
U kotaru Ljubuški ti su posjedi najznačajnijim dijelom bili izmiješani sa posjedima porodice Kapetanović Ljubušak( najveća koncentracija bila je u Grabu – deset i Grabovniku – devet selišta, zatim u Vučipolju – devet, Batinu- četiri,Vitini i Vašarovićima,po tri selišta, Otok –dva i Klobuk – jedno selište).
Selišta u kotaru Jajce nalazila su se u Babićima(17) i Strojicama(šest selišta).
Izvor:Husnija Kamberović:Begovski zemljišni posjedi u BiH od 1878. do 1918.;Sarajevo „Ibn Sina“,2005.
Priredio: Kemal Mahić
