Ponići, pa rasti, stasavati pod osunčanim plavetnilom hercegovačkog neba ispod kojeg su u neponovljivoj sublimaciji hercegovački prirodni simboli inkarnirani, utjelovljeni u kameni život zelenila što život znači i obilje vode, nadzemaljskom daru Božijem, ponići i rasti, živjeti tako, znači biti, zvati se Ljubuškim…To je moj osobni dojam,koji uvijek te gotovo na isti način doživljavam, osjećam, kada dođem i boravim u Ljubuškom, ili makar kada samo prođem kroz Ljubuški, ili pored njega. U memoriji mi živi ona blago strma glavna ulica u Ljubuškom i mali skver, trg, s kojeg okolina ovog grada, ponajviše od posjetitelja, traži da se pogleda, da je se nagleda.
Ljubuški je i središte mu njegovo, i neposredna okolina njegova, u Ljubuškom polju, što obrubljeno je hercegovačkim, prepoznatljivim i nezaboravnim krajolikom i zelenima kamenitim, slika što zasija u memoriji, kad mu spomene se ime.
Više puta sam i boravio i prolazio kroz Ljubuški, svraćao svojim dobrim prijateljima Ljubušacima, nadao se više puta, očekivao da mi na putu ka moru bude prometna i carinska gužva, te time i čekanje dugo na graničnom prijelazu kod Metkovića, pa da se predomislim, te vratim nazad u Čapljinu, da bih preko Čapljine pošao ka graničnom prijelazu Crveni grm i tako onda prošao i kroz Ljubuški.
Lijepa je naša zemlja jer na njoj se,na njenom nevelikom prostoru,steklo sve ono čime Istina Svevišnja daruje ljude…Bosna je šumovita,bogata poljima plodnim,rijekama,raznolikom florom i faunom, a Hercegovina uz nju također je lijepa i u svom primediteranskom ambijentu oplemenjena bogatim darovima života, ali i životnim kušnjama, izazovima.Samo još kada bismo to znali i cijeniti, bolje upoznati domovinu svoju da bismo je još više voljeli u suživotu, u prekrasnom jedinstvu različitosti, bez obzira na to kako ga posmatramo i doživljavamo u dijalektičkom,ovoživotnom poimanju ili poimanju koje je u nas utkalo Slovo Istine Svevišnje…Osobno prihvatam i jedno i drugo, ali utemeljen sam na ovom drugom.
Ljubuški kao grad, kao višestoljetno podgrađe utvrde, kao današnje urbano općinsko središte, kroz svoju historiju je pokazao razbor i razumijevanje za poštovanje ovih odrednica iz predhodnog mi odjeljka ovog uvoda za priču o gradu Ljubuškom.
Ljubuški u prostoru
Ljubuški je stari grad prebogat historijom svojom još od antičkog doba. Ugnijezdio se davno na obodima svojih brojnih plodnih polja.
Danas je Ljubuški središte istoimene općine u sastavu Zapadnohercegovačkog kantona u prostoru jugozapadne granice Bosne i Hercegovine sa susjednom nam Republikom Hrvatskom.Unutar Bosne i Hercegovine okružuju ga susjedne općine:Čapljina, Čitluk, Široki Brijeg i Grude, a na prostoru Republike Hrvatske Metković i Vrgorac.
Općina Ljubuški prostorno se ubraja među općine srednje veličine u Bosni i Hercegovini, zauzimajući prostor od 292,7 kvadratna kilometra, a njeno središte, grad Ljubuški prometno je dobro povezano sa svojim užim i širim okruženjem.Tako je Ljubuški udaljen od Mostara 35, od Sarajeva 160 kilometara,od Makarske 55,Splita 115,Dubrovnika 130 kilometara.
Ljubuški je tipični hercegovački,primediteranski grad koji miluje i plodi toplo hercegovačko sunce, kako bi uz darove što ih emerom Božijim dobi bogatom vodom, bio istinski pogodno mjesto za život ljudi kroz svoju dugu historiju. Klima u gradu koja se hvali i njegovoj okolini tipična je za jug Hercegovine, umjerena submediteranska.
Rijeka Trebižat, uz koju je Ljubuški smješten, konačnica je poriječja Tihaljina-Mlade-Trebižat…Od svog izvora u Peć-Mlinima do ušća u to su dva smaragdna slapaNeretvu u Strugama, duga je 51 kilometar.Kod mjesta Studenci tvori prelijepi,veličanstveni slapp Kravica.Pošto Trebižat u nastavku svog toka od Posušja(Tribistovo,kota 903),ponire, pa opet izvire,nazvan je sa devet svojih različitih imena:Culuša,Ričina,Brina i Suvaja, kroz Posušje,Matica i Vrlika,kroz Imotski u Republici Hrvatskoj, te Tihaljina,Mlade i Trebižat,u Ljubuškom prostoru.
Obrubljena hercegovačkim kamenim kršom,brojna su polja kojima je bogata općina Ljubuški, između kojih su: Ljubuško polje, Vitinsko polje, Veljačko polje, Rastok i Beriš.
Ova polja natapa i životom plodi rijeka koja se hvali kako samo na području općine Ljubuški ima tri svoja imena:Tihaljina, Mlade i Trebižat.Rijeka je rijekom, samom sobom je lijepa, dar je Božiji, a kada je uljepšaju njeni predivni slapovi, vodopadi, onda je sublimacija, veličanstveno uzdignuće i oplemenjenje prirodne ljepote, ambijenta kojim protječe…A to su dva smaragdna slapa, vodopada niz kamen,Kravica i Kočuša.
Zbog navedenih vodnih potencijala ljubuški kraj se u Hercegovini smatra najbogatijim vodom, pa, uz svoje tipične hercegovačke kraške predjele, obiluje i brojnim prostranim pašnjacima, šumama listopadnog karaktera, bogatim hrastom, grabom, jasenom, klenom, drijenom i kraškim grmljem.
Oko grada nema visokih planina, pa je Vrlosinj najviši planinski vrh na prostoru općine, visok tek 959 metara nadmorske visine, ali s kojeg se vidi Jadransko more.
Izvor:Irfan Ajanović:77 GRADOVA Bosne i Hercegovine;Izdavač-autor,2016.(645 str.)
Priredio:Kemal Mahić
.
