Faruk Kajtaz: Zaborav je uvijek korak prema mogućoj novoj nesreći

U mostarskom Centru za kulturu u četvrtak, 19. januara, s početkom u 19 sati, bit će održana promocija knjige “Pisanje između redova”, autora Faruka Kajtaza, poznatog mostarskog i bh. novinara. Kolekcija je to kratkih ratnih priča i eseja iznimne, te njegovih aktualnih političkih kolumni o BiH i regiji Balkana. Mnogi su Kajtazovo ostvarenje nazvali “ozbiljnom knjigom”.

 

Knjiga pisana srcem

U prvom dijelu knjige, koji donosi potresna svjedočenja u Mostaru, objavljen je i ekskluzivni izbor fotografija čuvenog ratnog fotoreportera Wadea Goddarda, koji je svojim fotoaparatom svjedočio strahotama rata i stradanjima Mostaraca.

Pored proznog i kolumnističkog dijela knjige, Kajtaz se u ovoj knjizi bavi i istraživanjem mogućnosti korištenja mobilnog telefona kao “alata” za ozbiljnije bavljenje fotografijom, a tu je i autorovo svjedočenje o njegovoj borbi s opakim covidom u formi post-dnevnika, ali i distopijska SF priča o nekom, ne tako dalekom svijetu skore budućnosti.

Tim povodom Faruk Kajtaz govori za portal Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Nedavno je iz štampe izašlo Vaše djelo “Pisanje između redova”, koje na određen način predstavlja sublimaciju Vašeg višedecenijskog novinarskog rada. Kakve reakcije stižu do Vas?

 

Kajtaz: Reakcije su do sada vrlo pozitivne i to me baš čini sretnim, jer se pokazalo da javnost zanima ozbiljna ratna memoristika i (geo)politička analitika. Ljudima je, prije svega, drago što se jedna ovakva knjiga uopće pojavila, jer je malo izdanja na tržištu, koja se bave ratnim strahotama u Mostaru i što je najvažnije iz ugla pojedinca.

Mostar je velika “neispričana priča”. Posebno mi je drago što je jedan, meni vrlo važan krug ljudi, reagirao vrlo pozitivno na cijeli projekat, koji je bio poprilično zahtjevan, jer je kombinacija različitih žanrova proznog i novinarskog izražavanja. Bilo je i puno onih, koji su na različite načine pomogli da se ova knjiga objavi i na tome sam im itekako zahvalan.

 

Radiosarajevo.ba: Kako je najavljeno, predstoji mostarska promocija Vašeg djela, s kakvim utiscima dočekujete susret sa sugrađanima i publikom koja je “tabanala” stazama Vaših sjećanja?

 

Kajtaz: Knjiga sada počinje svoj samostalni život i samo će čitalačka publika i javnost biti ta, koja će odrediti njenu dalju sudbinu. Ja sam uradio, odnosno napisao, sve ono što sam najbolje znao i umio i vjerujem da će ljudi, posebno Mostarci, prepoznati da je ova knjiga (na)pisana srcem. I to kao opomena, ali i znamen na sve ono kroz šta smo svi mi zajednički prošli. Pisana je za one, koji – siguran sam – znaju istinu, ali i one koji će tek saznati. Zaborav nije opcija, koju ja razmatram i ovo je jedan moj mali doprinos tom nastojanju.

 

Zaborav je put ka nesreći

 

Radiosarajevo.ba: Malo je knjiga u nas koje govoreći o ratu protiv države BiH donose atmosferu ratnog zla, odnosno kako rat pogađa živote ljudi, kako se prelama preko njihovih sudbina…, a Vi ste se upravo time bavili. Čini se da ste time ispisali iznimnu aniratnu knjigu. Možete li nam reći nešto više o Vašim motivima?

 

Kajtaz: Uvijek sam imao u glavi ideju da se strahote rata moraju sačuvati od zaborava. I to ne kao nekakva “osveta” ili “naknadna pamet”, već kao opomena kuda nas stvari mogu odvesti, ako ne bude dovoljno oprezni i ukoliko stvari uzmemo “zdravo za gotovo”.

Priče iz rata su neka  vrsta “uzroka”, dok su aktulene političke kolumne samo “posljedica” svega onoga što nam se događalo u ratnim i postratnim godinama. Zbog toga, ova dva dijela knjige itekako korenspodiraju i tako da kažem “razgovaraju”. Sve to je jedna duga priča o nama samima u zadnjih tridesetak godina.

Našim strahovima, nadanjima, očekivanjima, ali i zabludama. Da ne kažemo opet kako “nismo znali”. Zaborav je uvijek prvi i najvažniji korak prema mogućoj novoj nesreći. Istina nas neće učiniti sretnima, ali će nas osloboditi. Čak i od straha.

 

Radiosarajevo.ba: U knjizi, uz ostalo, opisujete dramatično iskustvo susreta COVID-19. Posebno je upečatljiva scena kada iz dramatičnih uvjeta u bolničkoj sobi pratite ljude koji ignoriraju opasnosti opasnog virusa dok se Vi bukvalno borite za dah. Kakve je COVID ostavio posljedice na Vaš i živote mnogih u BiH i svijetu?

 

Kajtaz: Covid pandemija je tema o kojoj će se tek u decenijama koje dolaze pisati romani, snimati filmovi i pisati naučni radovi… Svo to nesnalaženje, sva ta anarhija u javnom prostoru i korištenje ljudskih strahova kao “okidača” za mahom negativne društvene promjene.

Sve te manipulacije ljudima i njihovim sudbinama, dok su se milioni ljudi borili za gole živote. I ispod svega toga taloga, te “obične” životne drame onih, koji su se borili za svaki novi uzdah. I sam sam prošao kroz tu golgotu i sebi sam dao čvrsto obećanje da ću, ako preživim, sve to “baciti na papir”. Ponajmanje zbog sebe, već zbog onih koji i danas misle da je sve to bila neka “zabluda i prevara” ili “obična gripa”. Kao i onih koji nisu preživjeli, ali su zaslužili da se na ovaj način čuje i njihov glas “sa druge strane”.

 

“Nacionalistička Arkadija”

 

Radiosarajevo.ba: Jedna Vaša priča govori “o ratu poslije rata”. Tri decenije od njegovog završetka mi, nažalost, i dalje imamo stanje “zamrznug konflikta” ili bolje reći riječima prof. Nerzuka Ćurka, stanje nerata, bez naznaka ideala “pozitivnog mira”. Kako gledate na ovu tešku činjenicu naših života?

 

Kajtaz: Programirana “beskraja kriza” je svojevresno “prirodno stanje” našeg političkog sistema. Kriza, manja ili veća, je već “uprogramirana” u državno-pravni sistem BiH putem favoriziranja etničkog principa preko svih mjera i granica! I gdje treba i gdje ne. To je jedan politički “antisistem” i birokratski monstrum bez presedana, koji može postojati samo u teoriji, ali ne i praksi.

Kao neka “nacionalistička Arkadija”. Odgovorno tvrdim da bilo koja zemlja ne bi mogla normalno funkcionirati kada bi se postavila na temeljima Daytonskog sporazuma, odnosno Anexa 4, kao Ustava. To je bio “privremeni projekat”, koji je postao naše stalno rješenje, i to je najveći problem. Kao i nespremnost elita da se suoče sa stvarnim problemima uz stalno dociranje iz “komšiluka i susjedstva”. Najvećim dijelom, jer im to odgovara i na tome baziraju svoju “vječnu” vlast. Ne treba zaboraviti i odgovornost tzv. međunarodne zajednice, koja se počesto ponaša krajnje dvolično, jer nam isporučuje na rješavanje probleme, koje je i sam dobrim dijelom “zakuhala”.

 

Suludo i autodestruktivno

Radiosarajevo.ba: Često se u bh. medijima pojavljujete kao jedan od rijetkih političkih analitičara iz Hercegovine. Kako vidite političku zbilju u kojoj se nalazimo danas, a kojom ste se bavili i u svojim kolumnama objavljenim u knjizi?

 

Kajtaz: Gotovo sve političke opcije u BiH više zanima politička forma, a ne sadržaj. Gola vlast, umjesto stvarnog poštenog vladanja u korist sviju. I dogovora bez maksimalističkih “crvenih linija”. Etnički principi nisu tu samo za “zaštitu nacionalnih prava”, već i nacional-ekonomskih ekskluziviteta, kao oblika kontrole nad “svojim kapitalom”. I dok se kuha i podgrijava taj “Bosanski lonac”, stari projekti iz okruženja – nažalost i dalje itekako žive! Zapravo, odavno nisu bili tako “razigrani”.

Prije svega u smislu očekivane moguće disolucije BiH ili svođenja naše zemlje na neki vrstu “ljušture”, koja će se kasnije sama raspasti. I dio međunarodne zajednice se priklonio takvom mišljenju!?, što je posebno opasno. Ipak, ono što je najopasnije je to što dobar dio tzv. “probosanskih političkih opcija” nije svjestan ozbiljnosti stanja u državi, BiH i regiji, pa se radije tuče i lomi oko komadića vlasti, nego što razmišlja strateški i dugoročno. Potpuno je suludo i autodestruktivno da se samo u Sarajevu vode neke stvarne ili izmišljene borbe oko vlasti ili “principa”, dok se stvara potpuno nova arhitektura Evrope pod teretom rata u Ukrajini.

Metromahala

Radiosarajevo.ba

620 Posjeta 1 Posjeta danas