Postiđeni Hajrudin, Alija Kebo

Povodom 15-te godišnjice smrti pisca.

 

Kad je most odletio

Doletjeli neimari

Da ga vrate na staro mjesto

Starac i sad tamo stoji

Al’ ga mi ne vidimo

 

Kad su most ranili

Neimari rane previjali

Okovali ga prsima, rukama i očima

Da Ljepotan ne podlegne

Pod seirom mržnje i plotuna

 

Kad su u Most opet pucali

Neimari pukli od tuge

Proglasili dan žalosti

Pod zelenom vodom

I sad fatihe uče

 

Kad su Most izvadili iz Neretve

Neimari pitali: gdje su naši mostari

Dokle će tamo biti prognani, biti gosti

Hoće li se svijet smilovati

Hoće li ovamo donijeti kosti

 

Kad iznova počeše graditi

Neimari su iščezli

Da ne čuju lešinare kako opet grakću

Da ne vide Hajrudinov kamen

Koji se stidi svoga imena.

Iz knjige: Hiljadu malih Mostara, 1999.

 

Crta – pjesma Alije Kebe o podjeljenom Mostaru

CRTA 1.

Kad je bila vojna
povučena je crta
U jednom bulevaru
dva svijeta, dva vilajeta
Jedni protjerani
Drugi dotjerani
Kad je došao mir
komšije se raskomšijale

Oni se opet susreću
Bilo nebom ili ispod zemlje
Prelaze crtu masovno
Onako, iz navike
ili iz inata

Tamo velegrad
Ovdje provincija
Sve je isparcelisano
Ništa nije zajedničko
Čak ni služba informacija
Na lijevoj strani crte: 1182
a na desnoj: 1188
Svi gradovi u svijetu
imaju jednu autobusnu stanicu
A mali Mostar – dvije
Po jednu na istočnoj
i zapadnoj strani crte

Crta se za prave i ne vidi
Ali se crta mora poštivati
Ko je nacrto
U grad je zatrto
Dabogda mu zmija oči popila
Usta mu se na zatiok okrenula
Majka ga po Neretvi
sa kukom tražila

crta 2.

Ni na obljetnicu Dejtona
Crta nije iščezla
Dapače, narasla je i
zabokorila
kao divlja i smrdljiva
rusovina
Crta se čita na licima
Vidi na drveću i spomenicima
Ne može se gumicom izbrisati
Ni bagerima ukloniti
Crta je duboko ukopana
Crta široko zacrtana

Po crti se kroje planovi
Od crte žive klanovi
Pogubna je za ljude
Poželjna za sulude
Grad je poznat po crti
Pogledi u nju uprti

Po crti ptice izmet bacaju
Džukele je zapišavaju
Svijet se smiješi crti
Dok se bubanj vrti
Crta sama sebe crta
Preko brda, uzduž vrta
Hajd’ tako živi na crti
Do sudnjeg časa i do smrti!

crta 3.

Sada nove crte vuku
Vukači na slobodi il’ u bajbuku
Oni se strasno bore
Da se grunt poore
Neko od protuha i uljeza
Crtu s crtom uveza
Crtači neumorni i vični
Kao jaje jajetu slični

Po crti tutnje kamioni
Na njoj blješte lampioni
Ali se dobro zna
Gdje je zona BE, a gdje A
Kuće su u jednom nizu
Tako daleko, a tako blizu
Sve to trpi crta
Dok ne dođe do obrta

Dobro je da ima crta
Kad je riječ lažna i zadrta
Ljubav prognana davnih dana
Usred krvavog megdana
U crtanki nema više papira
Kroz njene listove vjetar svira
Samo dubok jaz leži
Podno Cima i Veleži

Ko je nacrto
U grad je zatrto
Dabogda mu zmija oči popila
Usta mu se na zatiok okrenula
Majka ga sa kukom
Po Neretvi tražila.

Mostar, 20. decembar 2005.

most.ba

priceizhercegovine.com

 
1634 Posjeta 1 Posjeta danas