Mitar Papić: OSNOVNE ŠKOLE I VELIKA GIMNAZIJA U MOSTARU

U školskoj godini 1917/18, u Bosni i Hercegovini su radile osnovne škole u sljedećim mjestima:

U okružju mostarskom: u Bileći, Fatnici, Ljubomiru, Mekoj Grudi, Planoj, Vranjskim, Donjem Vrbnu, Gacku, Avtovcu, Koritima, Kuli Fazlagića, Nadanićima, Vrbi, Gacku, Bjelimićima, Borcima Jablanici, Ostrošcu, Seonici, Ljubinju, Kotezima, Neum Kuli, Ravnom, Trijebnju, Vlahovićima, Ljubuškom, Drinovcima, Grabu, Grudama, Humcu, Klobuku, Međugorju, Posušju, Rakitnu, Ružićima, Sovićima, Tihaljini, Veljacima, Vitini, Mostaru(dvije muškke i jedna ženska), Blagaju, Čerinu, Čitluku, Grabovoj Dragi, Gradnićima, Hodbini, Jasenici, Kočerinu, Ljutom Docu, Potocima, Rasnom, Širokom Brijegu, Žitomislićima, Nevesinju, Bijenji, Fojnici, Grabovici, Lukavcu,Riljima,, Ulogu, Zovom Dolu, Stocu, Berkovićima, Brštanici, Crnićima, Čapljini, Domanovićima, Dračevu, Elezovićima, Gabeli, Gracu, Donjem Hrasnu, Neum Kleku, Rotimlju, Tasovčičima, Trebižatu, Trebinju(jedna muška i jedna ženska), Crnču, Dobromanima,Grabu, Jasnici-Lug, Kruševici, Rastki, Raptima i Sutorini.

VELIKA GIMNAZIJA U MOSTARU

Punih 14 godina Prva muška gimnazija u Sarajevu bila je jedina gimnazija u Bosni i Hercegovini. Godine 1893. otvorena je Gimnazija u Mostaru.Gotovo punih četrdeset godina to je bila jedina gimnazija u Hercegovini. U periodu od austrougarske okupacije imala je smjer klasične gimnazije i radila po istom programu kao i Gimnazija u Sarajevu. U ovoj su školi vrlo rano počela među učenicima politička kretanja usmjerena protiv okupatorske vlasti. Stoga je škola bila stalno pod budnom pažnjom policijskih organa.Iako je tokom cijelog rata radila, iz rata je izašla bez dva najstarija razreda. To je bila posljedica policijskih mjera prema ovoj školi u toku rata.

Poslije rata škola je radila prilagođavajući se najprije ostalim gimnazijama u Bosni i Hercegovini, a zatim i praksi koja je vladala u gimnazijama u cijeloj državi.I ova je gimnazija programski usmjerena kao realna gimnazija.Upisivala je učenike s područja cijele Hercegovine.Prvih godina poslije rata upisivala su se pretežno djeca iz gradskih naselja, dok se kasnije nešto povećao broj djece sa sela.Takav sastav učenika bio je manje ili više i u drugim gimnazijama.Tako je, na primjer, u 1924. godini tek svaki sedmi učenik bio sa sela.U prvoj deceniji poslije rata broj učenika kretao se do 500, a kasnije je bio u stalnom usponu. U Gimnaziji je bilo 1130 učenika.U ovom periodu u Mostarskoj gimnaziji ispit zrelosti položilo je 626 učenika. To je, u stvari, u ovom periodu bio glavni izvor intelektualnog kadra u Hercegovini. Mostarska gimnazija je i u ovom razdoblju svoga rada, kao i u onom ranijem, imala, po pravilu, stručno i kulturno uzdignut kadar.Među brojnim profesorima koje su generacije učenika zapamtile kao dobre pedagoge spomenimo: Lazara Kondića, Tvrtka Kanaeta, Danila Vukajlovića, Dušana Mučibabića, Huseina Brkića, Husniju Kurta, Salka Nazečića i Vasu Gajića.

I u ovoj gimnaziji je bio vrlo razvijen kulturno zabavni i društveni život učenika.Kao i u drugim školama literarni rad je dominirao u slobodnim aktivnostima učenika.U posljednjoj deceniji osjećao se snažniji uticaj KPJ i SKOJ-a, u čemu su mostarski studenti igrali značajnu ulogu.Ti uticaji nailazili su na prikrivenu podršku jednog broja nastavnika.Napredne đačke tradicije iz prošlog perioda Gimnazije oplođene su novim revolucionarnim idejama, šro je jedno od bitnih obilježja vaspitanja učenika.To se kasnije najočiglednije ispoljilo.U toku rata poginula su tri profesora i 65 učenika, koji su bili aktivni učesnici u revolucionarnim događajima.Među ovima su i tri narodna heroja: Safet Mujić,Miro Popara i Adem Buć.

Izvor:Mitar Papić:Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941;SOUR Veselin Masleša;Sarajevo 1984.

Priredio: Kemal Mahić

490 Posjeta 1 Posjeta danas