Kad je Hasan Aharac pravio kuću u šadićkoj Begovini, za majstore je uzeo Ismeta Hajdarevića, iz sela Zaostro, i Nurka Muslića, iz Basarića. Majstori bijahu na dobrom glasu, pošteni i odgovorni u svome radu, znalo se da će njih dvojica sve završiti onako kako bude pogodbom utanačeno…Domaćin Hasan Aharac se, zapravo, prezivao Hasanbegović, ali kako su njegovi preci bezi imali u Šadićima ahar, u nekom tamo austrougarskom i osmanskom vaktu, tu lozu Hasanbegovića prozvali su Aharcima. I ja sam mislio da se oni prezivaju Aharac, sve dok Hasanov sin Husnija nije krenuo u prvi razred osnovne škole na Popovu Mostu…
Domaćinu Hasanu je bilo jako važno da mu podrum u novoj kući bude potamam, da u podrumu može sve uredno rasporediti, onako kako je najbolje po hranu i druga dobra koja se čuvaju za zimu i za život općenito – utrapiti krompir, rasporediti kace za sir, turšiju, rasol i za sve ostale potrepštine, pa smjestiti, u slami ili u suhoj paprati, jabuke, kruške,orahe,naći odgovarajuća mjesta za glinene ćupove šogolja, pekmeza, masla, svega drugoga.
Da bi ostavio što uvjerljiviji dojam na majstore Muslića i Hajdarevića koliko je podrum nužan svakoj domaćinskoj kući, Hasan se prisjetio rečenice nakog bega Šukala blizu Foče, koji je rekao:“Kućabez podruma k'o to da je „kuća bez podruma k'o čo'jek bez trbuha“ čuo sam od nekih kruševskih i drugih domaćina i mnogo puta kasnije..“E, morat ćeš, beže aharbeže, malo stegnuti svoj begovski trbuh“, doviknuo mu je majstor Ismet Hajdarević, „vidiš na kakvom se terenu gradi kuća, podrum može samo onoliko dokle je ukopan u ovoj strani,što nisi zakopao prostraniju kuću, a ne samo 8 x7…“
Ja sam bio među onim dječacima koji su voljeli gledati kako se nešto zida, gradi, uzdiže, postaje novijim i boljim…Tako sam, pored uspravljanja kuće Hasana Hasanbegovića –Aharca, u Šadićima, ispratio gradnju mnogih novih kuća u svom selu Kruševu, od prvog kopanja temelja pa sve do kićenja košuljama i mahramama nakon svečano uzdignutih rogova za ukrovljavanje i postavljanje crijepa…
Sjećam se,gradnje kuće Adema Krša na Krendaljci, gotovo da osjećam miris zemlje, pa kuće Zajke Rešidovića u Halovini, kuće Fejza Muhovića prema Arapovom grobu, kuće Vejza Lugušića u Selištima, mnogih drugih novoizgrađenih kuća. I moj otac Agan, kako se pričalo, bio je dobar i pouzdan majstor u gradnji kuća, samo što se time više nije bavio.
A to da je „kuća bez podruma k'o čo'jek bez trbuha“ čuo sam od nekih kruševskih i drugih domaćina i mnogo puta kasnije…Dok ovo pišem,pomišljam da su, najvjerovatnije, ovu rečenicu konstataciju od sela do sela prenosili majstori Nurko Muslić i Ismet Hajdarević- dok su radili na mnogim novopodizanim kućama u dolini rijeke Sutjeske.
Izvor:Preporod 1. Januar 2023.(Male-velike rečenice iz Zavičaja)
Izbor:Kemal Mahić