KOMUNIKACIJA JE BAZA ZA USVAJANJE JEZIKA I GOVORA KOD DJETETA

Uloga logopeda, kao stručnjaka čije su aktivnosti usmjerene na prevenciju, procjenu i intervenciju u slučajevima poremećaja u govoru i komunikaciji, od iznimne je važnosti u obrazovnim institucijama. Tu ulogu približila nam je kroz razgovor Marija Kežić, magistrica logopedije, koja stečeno znanje primjenjuje u radu s djecom u Dječjem vrtiću Ljubuški.

Prve tri godine djetetova života ključno su razdoblje za usvajanje jezičnih i govornih vještina. Ako u toj dobi dođe do određenih odstupanja, je li potrebno odmah potražiti pomoć logopeda?

Prvenstveno bih naglasila da za posjet logopedu nikad nije rano, osobito ako se kod roditelja pojavi bilo kakva sumnja. Prve godine života su jako važno razdoblje za usvajanje jezičnih i govornih vještina kod djeteta, a roditelj kao osoba koja je s njim u cjelodnevnoj interakciji može prvi i uočiti neke specifičnosti kada je u pitanju komunikacija, jezik i govor.

Logoped nadalje može, ovisno o procijenjenom stanju, dati upute roditeljima za poticanje kod kuće ili preporučiti uključivanje u tretman. Ako roditelj odgodi posjet logopedu, vjerujući da će se situacija sama od sebe riješiti, može se izgubiti dragocjeno vrijeme za rad i napredak.

Uz sve navedeno, naravno da je jako važno osvještavati roditelje o obrascu urednog razvoja kako bi što lakše prepoznali odstupanja. Uz roditelje, važno je osvještavati i pedijatre koji bi trebali prepoznati teškoću i savjetovati roditelje za daljnju procjenu. Kod nas i dalje postoji takozvano vjerovanje bijeloj kuti, gdje roditelji liječnicima iskazuju veliko povjerenje. Upravo zato se ne bi smjelo događati, a ponekad se događa, da liječnik ne prepoznaje signale koji upućuju na teškoće ili odvrati roditelja od posjeta logopedu.

Kako izgleda prvi posjet logopedu, odnosno što možemo očekivati i kako se pripremiti?

Prvi posjet logoped prilagodi kako bi i djetetu i roditelju bio što manje stresan. Sastoji se od dva dijela – razgovora s roditeljem i procjene djetetovih komunikacijskih, jezičnih i govornih sposobnosti.

U razgovoru s roditeljem prikupljaju se podaci o tijeku trudnoće i porodu, o ranom motoričkom, komunikacijskom, jezičnom i govornom razvoju djeteta, o igri, hranjenju, brizi o sebi… Roditelj je tom prilikom slobodan iznijeti bitne činjenice i okolnosti djetetovih ponašanja, kao i djetetove interese s ciljem planiranja što adekvatnijeg tretmana. Za vrijeme razgovora s roditeljem, dijete ima priliku upoznati prostor i igrati se s igračkama te na taj način prihvatiti ispitnu situaciju i ispitivača.

Procjena djeteta i testni materijal ovise o kronološkoj dobi djeteta, razlogu same procjene i suradnji djeteta. Procjena se može provesti i kroz igru, osobito kada je riječ o maloj djeci, tijekom koje logoped postavlja ciljana pitanja u svrhu procjene.

Poznato je da moderna tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke, no u kojoj mjeri utječe na razvoj govora i jezika kod djece?

Moderna tehnologija u velikoj mjeri utječe na razvoj govora i jezika, rekla bih puno više nego što smo toga svjesni. Na prvi pogled nam se čini dojmljivim kako se malo dijete snalazi na mobitelu ili tabletu, ni ne pomišljajući na posljedice koje ekrani ostavljaju na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Svjesni smo da je tempo života sve brži, a odrasli nerijetko, tražeći olakšicu, djetetu ponude baš neki od tehnoloških uređaja. Sve je manje igre kakva je obilježavala djetinjstva starijih generacija. Sada se djeci ne dopušta da im bude dosadno. Djeci se nude brza rješenja u zadovoljenju potreba čime im se uskraćuje mogućnost razvijanja kreativnosti.

Također, istraživanja pokazuju kako se odrasli manje obraćaju djeci i da su njihovi iskazi puno kraći ako je, primjerice, uključen televizor, pa makar i u pozadini. Djeca u toj dobi trebaju tjelesni kontakt, zajedničku igru i stalnu komunikaciju. Na kraju, komunikacija i jest baza za usvajanje jezika i govora i najbolje je što možemo učiniti – udaljiti ekrane i omogućiti zajednički provedeno vrijeme.

Uistinu se moramo naučiti nositi s tehnološkim napretkom i ne zaboraviti da su djeci itekako potrebne granice, koje smo mi kao odrasli dužni postaviti.

Kakvi su primjeri u praksi, odnosno je li u porastu broj vrtićke djece kojoj su potrebne Vaše usluge?

Zadnjih godina dolazi do porasta broja djece kojoj su potrebne logopedske usluge. Istraživanja pokazuju da je prije 15-ak godina oko 25 do 30 posto predškolaca trebalo logopedski tretman po pitanju izgovora, a sada možemo govoriti o brojci od čak 70 posto. Izgovor spominjem jer je nekako svima uočljiv, ali u porastu su i komunikacijske i jezične teškoće.

Više od 50 posto polaznika vrtića zahtijeva logopedski tretman, stoga je, ako se radi o vrtiću s velikim brojem djece, teško uključiti svu djecu. I u ostalim ustanovama postoje liste čekanja i važno je osvještavati potrebu za logopedima u odgojno-obrazovnim, edukacijsko-rehabilitacijskim i zdravstvenim ustanovama, kako bi djeci bile omogućene adekvatne usluge.

Na koji način roditelji mogu poticati razvoj govora kod djece od najranije dobi?

Najbolje to mogu činiti kroz svakodnevnu komunikaciju, govorom usmjerenim na dijete, već od najranije dobi. Govor treba prilagoditi, rečenice trebaju biti kraće, visoke intonacije, jasnog izgovora, s velikim brojem ponavljanja. Poželjno je opisivati situacije i radnje, iskoristiti zajedničku igru – usmjeravati pažnju pritom imenujući predmete, imitirati, pjevati pjesmice, glumiti… Često zaboravljamo i na važnost čitanja slikovnica koje su jedinstven način učenja djeteta o svijetu.

Što podrazumijevamo pod pojmom „potpomognuta komunikacija“?

Pod pojmom „potpomognuta komunikacija“ podrazumijevamo simbole, pomagala, strategije i tehnike namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama kojima je iz nekog razloga otežana ili onemogućena govorna komunikacija i/ili imaju teškoće jezičnoga razumijevanja.

Tek se zadnjih godina prepoznaje važnost potpomognute komunikacije, niskotehnološke i visokotehnološke. Potrebne su edukacije i istraživanje stručnjaka kako bi mogli na najbolji način iskoristiti potpomognutu komunikaciju, a javnost educirati o kvaliteti i važnosti potpomognute komunikacije. Važno je osvijestiti da ona ne onemogućava razvoj govora, već pomaže u razvoju komunikacijskih vještina.

Često se susrećemo s predrasudama vezanim za jezično-govorni razvoj. Koje su najčešće?

Najčešća predrasuda je smatranje opravdanim kašnjenja dječaka u govorno-jezičnom razvoju u odnosu na djevojčice. Istraživanja pokazuju razlike između dječaka i djevojčica, međutim, treba imati na umu da se prva riječ kod urednog govorno-jezičnog razvoja javlja u razdoblju od 10 do 15 mjeseci, uključujući individualne razlike.

Također, često nailazimo na stav kako djeca koja kasnije progovaraju sustižu svoje vršnjake, što nije opravdano. Na nama je odgovornost da potaknemo razvoj i uključimo dijete pravovremeno u tretman jer vrijeme samo po sebi neće učiniti ništa.

U konačnici, česta pretpostavka podrazumijeva stav kako je do druge ili treće godine rano za logopedski tretman. Prve tri godine života su ključne u komunikacijskom i govorno-jezičnom razvoju, a za logopedsku procjenu i mogući tretman vrijeme je kada se uoče bilo kakva odstupanja od urednog razvoja.

O čemu ovisi uspješnost logopedske terapije?

Uspješnost logopedske terapije prvenstveno ovisi o vrsti i uzroku teškoće. Nadalje, bitne stavke se odnose na vrijeme početka terapije, na suradnju stručnjaka što s djetetom, što s roditeljem, i obrnuto. Važno je naglasiti roditeljsku odgovornost i dosljednost u cijelom procesu terapije. Potrebno je redovno pohađanje logopedskih tretmana i svakodnevna provedba logopedskih vježbi kod kuće.

Zašto je važno osigurati adekvatnu interakciju između logopeda i roditelja?

Adekvatna interakcija između logopeda i roditelja nužna je kako bi se ostvario maksimalan učinak terapije.

Zadatak stručnjaka je pomoći roditelju u poticanju razvoja djeteta kroz svakodnevnu rutinu i igru, ali i kroz strukturirane zadatke osmišljene ciljano za područja i vještine na koje je tretman usmjeren. S druge strane, roditelj je ključan posrednik između logopeda i svog djeteta. Vrlo je bitna njegova suradnja i prihvaćanje prijedloga stručnjaka, jer ipak je roditelj taj koji s djetetom provodi najviše vremena, dok je dijete u kontaktu s logopedom svega sat ili dva kroz tjedan.

Razgovarala: Antonela Marinović Musa

Bolji Ljubuski

393 Posjeta 1 Posjeta danas