Gunj – Vlado Puljic

Gunj
(sinu Validanu)

Na plotu uz čatrnju
suše stari gunj,
pet ovaca razapeto na trnju
pet ovaca utkano u nj.

Donijela ga baba u ruhu,
pokrivala se njime mati
i petero goluždravih Puljića
golicao je po trbuhu,
bi sreća topli gunj imati.

Grijao nas duže od stoljeća
i u nevremenu ratnih godina
kad drhtala su nam proljeća
kao pod injem skupljena ledina.

Tuđi vojnik jednom ga uze,
nagovorio ga siječanj da nam san pljačka,
kad nas je vidio sklupčane i gologuze
raskravila se u njemu duša seljačka,

te vratio gunj preko naših nogu
i koroman izvadio iz torbe,
opsovao nešto, kao na uho Bogu –
tog jutra jeli smo vruće drobe.

Gunj topal poput majke u duši,
kao sunce i ptičije krilo,
danas se pored čatrnje na plotu suši,
ljeto je, a u meni oko srca nešto zastudjelo.

(“Razorena kuća”, 1995.)

396 Posjeta 2 Posjeta danas