09.11.2009.
Dvije noci smo nocili u hotelu ”Ayma”. Ja sam u sobi sa Fehimom Neziricem. 09.11.09. podne i ikindiju klanjali smo u džamiji sultana Bajazita. To je prva džamija koju smo planirano posjetili u Istanbulu. Vrlo je lijepa i prostrana. Srdacno su nas primili domacini.
Izmedu podne i ikindije obašli smo kompleks Sulejmanija džamije. Džamija se renovira, tako da se klanja u jednom njenom manjem dijelu. To je najveca džamija u Istanbulu.
Din browser understøtter muligvis ikke visningen af dette billede. Akšam namaz sam klanjao u obližnjoj džamiji u blizini hotela. To je nekad bila crkva, koja je pretvorena u džamiju. Naravno, nije okrenuta u pravcu kible tako da su safovi ukoso u odnosu na zid, što je neuobicajeno za džamije.
Jaciju namaz smo klanjali u sultan Ahmedovoj džamiji, koja je poznata i po imenu ”Plava džamija”. Ovo ime je dobila po mnogo plavih plocica kojima je obložena. Ovo je, po mnogima, najljepša džamija u Istanbulu. Zaista je prelijepa. U gradevinskom smislu to je nešto fantasticno. Kupola je precnika 38 m, visine je oko 46 m. Kupola je oslonjena na 4 stuba precnika po 5 m. Džamija ima 6 munara. Naime, sultan Ahmed je naredio glavnom neimaru da napravi džamiju sa zlatnom munarom. Mudri neimar je znao da to zlatno doba koje je bilo u to vrijeme u Turskoj carevini nece trajati vjecno pa se pravio kao da nije dobro razumio pa je napravio džamiju sa 6 munara, jer na Turskom jeziku šest se izgovara ”alte“ a zlato ”alten” što je slicno. Dok se sultan avizao bilo je vec kasno jer su radovi bili daleko odmakli.
Mirsad ef. Kalajdžic, u Plavoj džamiji
Buduce hadžije slušaju predavanje Mirsada ef. Kalajdžica
10.11.2009.
Sabah namaz klanjao sam u jednoj staroj, prelijepoj džamiji u blizini hotela u kojem boravimo.
Podne namaz klanjali smo u džamiji sultan Fatiha Velicanstvenog. To je impozantan objekat. U to vrijeme bio je to najveci kompleks u svijetu. Predavanje nakon namaza, odrzao je Mirsad ef. Kalajdžic, glavni vodic kopnom.
Sultan Fatih je prilikom osvajanja Istanbula (tad se zvao Konstantinopolj) koristio jednu nevjerovatnu taktiku, i danas nešto nezamislivo. Naime, kršcani su dobro grad utvrdili i dobro ga branili sa strane odakle su Turci mogli napadati sa mora. Sultan je naredio da se brodovi nocu prenesu preko brda u zaliv Zlatni rog, a to je suprotna strana od one gdje se nalazila Turska mornarica. Stražari su primjetili da Turci prenose brodove kopnom pa su obavjestili cara. On im nije povjerovao jer je to bilo nezamislivo. Rekao je: ”Ako je to istina ja cu im sam predati kljuceve grada bez borbe”. Bila je istina a car nije održao obecanje. Kad je svanulo kršcani su bili iznenadeni otkud tu Turska flota, jer tu su je najmanje ocekivali i grad je tu bio slabo branjen. Sultan je naredio opšti napad sa kopna i mora i Konstantinopolj je konacno, nakon mnogo bezuspješnih pokušaja ranijih halifa, bio osvojen od strane muslimana. Korišteni su za tu priliku i specijalno napravljeni topovi, tada najveci na svijetu. Mnogi muslimanski vladari su pokušavali osvojiti tada najutvdeniji grad na svijetu, jer je poslanik Muhammed s.a.v.s. izrekao sve pohvale vojskovodi i vojsci koja osvoji Konstantinopolj. Eto to se posrecilo sultanu Fatihu koji je prozvan Velicanstveni. Kad je Turska vojska ušla u grad, našli su na ulici mrtvog cara napuštenog od svih. Na mjestu gdje je bio carev dvor sultan je napravio džamiju.
Kad je ušao u grad došao je do Aja Sofije, tada najvece crkve na svijetu, naredio da se ocisti i pripremi za namaz. Bilo je vrijeme podne namaza. Naravno, sakupljena je bila sva elita i vjerska i politicka koja je išta znacila u tadašnjoj carevini. Sultan je prošao naprijed i rekao da ustane i u mihrab prode onaj ko je svaki sabah namaz klanjao u svom vremenu i ko nikad nije ispustio ikindijski ni jacijski sunet.
Niko od prisutnih nije ustao niti je mogao proci u mihrab. Ustao je mladi sultan Fatih. Jedino je on ispunjavao ove uslove. Nakon nijeta donio je pocetni tekbir, pa ga ponovio. Ucinio je to i treci i cetvrti put. Tek nakon cetvrtog tekbita nastavio je klanjati. Na pitanje njegovog vjeroucitelja zašto je 4 puta donosio tekbir, rekao je: ”Nakon prvog tekbira molio sam Allaha dž.š. da mi se ukaže Kaba. Nisam je vidio pa sam ponovio tekbir. I ponovo je nisam vidio. Ucinio sam to i treci i cetvrti put. Tek nakon cetvrtog tekbira vidio sam Kabu pred sobom. Da je nisam vidio tada donosio bi tekbire dok je ne vidim pa makar to trajalo do sabaha.”
Pred džamijom je napravljeno turbe sultan Fatihu Velicanstvenom. Kvart u kojem se nalazi ova džamija nosi ime po sultanu Fatihu. Ovaj sultan je, otprilike u istom vremenskom periodu sa svojom vojskom osvojio i Bosnu i Hercegovinu.
Ikindiju namaz klanjali smo u Ejubija džamiji. Kompleks džamije Ejuba el-Ensarije r.a. je nešto posebno. Džamija je manja od navedenih drugih ali je meni nekako najljepša, najcustija. Vrlo je skladna. To je prva džamija koja je napravljena u Istanbulu. Naime, u prvom pokušaju osvajanja Konstantinopolja medu borcima je bio i Ejub el-Ensarija, iako je tada bio u poznim godinama. Poginuo je kao šehid, kao i mnogi drugi ashabi. Kad je sultan Fatih osvojio grad naredio je ulemi da pronadu gdje je mezar ashaba Alahovog poslanika s.a.w.s. Ejuba el-Ensarije r.a. Na mjestu gdje je pokopan Ejub r.a. dao je da se napravi džmija. Ova današnja džamija nije prvobitna. Ova je iz 1800 g. Obnovljena je nakon što je stradala u razornom zemljotresu. Uz džamiju je naptavljeno i turbe Ejuba el-Ensarije r.a. U jednom dijelu turbeta posebno se cuvaju otisci stopala Muhammeda s.a.w.s. Kad je Uzvišeni Allah s.w.t. uzdigao svog Poslanika s.a.w.s. u noci Miradža u više nebeske sfere na stijeni gdje je stajao ostali su otisci stopala. U vrijeme Turske vladavine Islamskim svijetom uzeti su ovi otisci stopala i prenešeni u Istanbul, gdje se i danas cuvaju. Iza džamije je lijepa fontana i caršija sa mnoštvom ducana. Tu se mogu kupiti i živi kurbani. Kvart u kojem se nalazi džamija dobio je ime po Ejubu el-Ensariji. Posjeta ovoj džamiji na mene je ostavila poseban utisak jer je ovo na neki nacin direktni kontakt sa ashabima, sa onim gdje smo mi ustvari i krenuli. Moglo se primijetiti i druge hadžaije da su posebno uzbudene.
Otisci stopala Muhammeda s.a.w.s. koji se cuvaju kod turbeta Ejuba el-Ensarije r.a.
Pisac dnevnika kod fontane u dvorištu džamije Ejubije
U 16.00: Ispred džamije Ejubije krenuli smo dalje prema Mersinu. Napuštamo jedan od najljepših i najznacajnih gradova svijeta, grad u kojem se na preko 3200 mjesta klanja u džematu. Napuštamo Evropu i preko velikog viseceg mosta sa po 6 saobracajnih traka u svakom smijeru, prelazimo u Aziju. InšaAllah, opet cu doci u Istanbul.
U 18.35: Napravili smo pauzu kod jednog velikog restorana gdje izmedu ostalog ima i veliki mesdžid. Tu smo klanjali akšam i jaciju.
Inace kroz Tursku i dalje kroz sve zemlje na svakom odmatalištu, na svakoj benzinskoj pumpi i na granicnim prelazima nalaze se mesdžidi ili džamije gdje mogu putnici klanjati. Cesto tu može stati i po više stotina klanjaca. Velika olakšica u odnosu na Srbiju, Makedoniju i Grcku.
U 22.40: Prošli smo odvajanje za Ankaru.
11.11.2009.
U 08.25: Prošli smo kroz Tarsus na putu za pecinu Kehf. Vec izdaleka vidjeli smo da se približavamo mjestu gdje je pecina Kehf po jednoj velikoj munari. Naime, tu je sagradena džamija sa munarom koja je odgovarala velicini džamije. Kasnije je dogradena još jedna munara impozantne visine, koja nekako neskladno stoji uz ovu džamiju. Tu se nalazi i hotel kao i prodavnice suvenira. Iza džamije nalazi se pecina. (Postoje pretpostavke na tri mjesta da je pecina Kehf, o kojoj Uzvišeni Allah s.w.t. govori u svojoj Casnoj knjizi. Znamo i da cijela jedna sura nosi naziv ”Kefh”. Vecina ucenjaka misli da je to upravo ovo mjesto, a Allah dž.š. najbolje zna). Boravak na ovom mjestu nekako mi je ispunio grudi nekim cudnim, ali lijepim osjecajem. Saznanje da licno boravim na mjestu o kojem Uzvišeni Allah s.w.t. govori u Casnoj knjizi uzdiže me iz ovog prizemnog svijeta. Rekao sam da put od Bosne dovde isplati se samo zbog posjete ovom mjestu. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji mi je omogucio ovu posjetu. Predavanje o drugovima iz pecine Kehf održao je Mirsad ef. Kalajdžic.
Ulaz u pecinu ”Kehf”
U pecini ”Kehf”
U 13.00: Stigli smo u Mersin. Hotel ”Merada” u Mersinu naše je boravište slijedeca 24 sahata. Hotel je smješten na obali mora. Apartmanskog je tipa sastavljen od kucica. Svaka kucica ima 2 apartmana. Ja sam u sobi ponovo sa Fehimom. Fehim je inace jedan vrlo skroman stariji covjek (ima oko 74 godine), sa kojim sam uvijek imao o cemu da pricam. Dobrog je zdravlja i vecinu sredstava za hadž je obezbjedio sjekuci i prodavajuci drva iz vlastite šume. Dobro smo se odmorili ovdje.
Din browser understøtter muligvis ikke visningen af dette billede. 12.11.2009.
U 13.30: Krenuli smo ispred hotela u Mersinu dalje prema Siriji.
U 14.50: Prolazimo pored Adane, petog grada po velicini u Turskoj.
Din browser understøtter muligvis ikke visningen af dette billede. U 16.20: Vec smo pored Iskenderun-a. Pošto se približavamo Siriji, da još nešto kažem za Tursku što sam primijetio. Turska se ubrzano razvija. Putujuci prema istoku, a to je slabije razvijeni dio zemlje, vidio sam da su sva polja obradena. Uzgaja se dosta maslina, limuna, mandarina i drugog južnog voca i to po najsavremenijim metodama. Medutim, posebno me impresionirala iskorištenost sunceve energije. Svaka kuca, zgrada, fabrika itd. ima na krovu celije za korištenje sunceve energije. Mislim da ce Turska vrlo brzo zauzeti mjesto koje joj objektivno i pripada u svijetu. Zaista zemlja nevjerovatnih mogucnosti.
U 18.40: Došli smo na Tursko – Sirijsku granicu. Na Turskoj granici zadržali smo se oko 2 sahata.
Sirija
U 20.55: Došli smo na Sirijsku granicu. Na granici smo se žadržali preko dva i po sahata. Tu ima nova, lijepa džamija u kojoj smo klanjali jaciju namaz.
U 23.35: Krenuli smo dalje sa Sirijske granice.
Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granice bilo je 04.55.
Sirija je republika. Ima površinu od oko 184.000 km2 i oko 19.000.000 stanovnika. Glavni grad je Damask, najstariji živi grad na svijetu. Star je preko 5.000 godina.
Negdje u nocnim satima, kad nas je vecina u autobusu spavala, prošli smo pored Haleb-a.
13.11.2009.
U 05.30: Imali smo pauzu u jednom velikom restoranu nedaleko od Damaska. Tu u mesdžidu klanjali smo sabah namaz. Ovdje nas je sacekao jedan naš student iz okolice Jablanice, kojem je Fehim Neziric nosio selam od njegovog babe.
U 07.10: Krenuli smo dalje prema Jordanskoj granici. Putujuci prema Jordanu mogli smo vidjeti da je okolina prilicito pusta i neplodna. Ima nešto polja koja se obraduju, nešto zasadenih maslina ali je to sve vrlo malo. Nekako sve ovo djeluje ptilicito nerazvijeno, zaostalo. Ali zato su slike njihovog predsjednika, Bašara al-Asada, obješene svugdje gdje su se mogle objesiti. Još uvijek ima i slika Hafeza al-Asada, ali manje. Što je previše, previše je.
U 08.20: Stigli smo na Sirijsku stranu Sirijsko – Jordanske granice.
Petak je. Vec se približava i vrijeme džume namaz a mi još uvijek cekamo na granici. Džumu smo klanjali u prepunoj, velikoj džamiji na granici. Svaki cas pristiže mnogo hadžija na granicu. Dok cekamo mi se družimo i pricamo sa hadžijama sa Kosova. Nezaobilazna tema je i eks jugoslovenska politika. Bez obzira što je opšta gužva i što je mnogo hadžija na granici, službenici rade nevjerovatno sporo, presporo. Cak je i naš vodic Safet ef. morao intervenisati kod njihovih šefova, što je cini mi se malo pomoglo.
Na granici smo stigli i prvi konvoj. Tu sam upoznao Ešrefa Alickovica, punca Esmir ef, Halilovica, ovogodišnjeg ramazanskog imama u mom džematu u Danskoj. Ešref je išao autobusom broj 4 i ovo mu je treci put da ide na hadž. Sa njim u autobusu je bio i najstariji hadžija u oba konvoja, Ramiz Porca, kome je ovo peti ili šesti odlazak na hadž i to sve autobusom. On ima 85 godina.Kada me pitaju da li je naporno ici na hadž autobusom onda im navodim za primjer Ramiza.
Husein 4 puta na hadžu, Ešref 3, Jusuf 1 i Ramiz (ima 85 godina) 5 ili 6 puta na hadžu
Hadžije poslije džume u džamiji na granici izmedu Sirije i Jordana
U 14.25: Konacno smo krenuli sa Sirijske granice prema Jordanskoj. Prvo što sam vidio je ogromni betonski zid koji se pravi izmedu ove dvije granice. Dokle sam mogao da vidim, vidim zid u izgradnji sa rasporedenim vojnim osmatracnicama. Dok se u svijetu ukidaju granice oni prave nove Berlinske zidove. Da ih Allah s.w.t. uputi.
Jordan
Još nismo stigli ni na granicu a vec vidimo ogromne slike Jordanskog kralja Abdullaha II. Jordan je Hašemitska kraljevina, što znaci da je ova dinastija iz loze poslanika Muhammeda s.a.v.s. Na ovoj granici nismo se previše žadržali. Oko sahat i po.
U 15.45: Prošli smo sve Jordanske kontrole.
Ukupno zadržavanje na ove dvije granice bilo je 07.25.
Jordan je kraljevina. Ima površinu od oko 90.000 km2 i oko 6.000.000 sranovnika. Glavni grad je Aman.
Krenuli smo dalje prema Amanu, našem planiranom slijedecem konacištu. Aman nije daleko odavde, a put je kao neka vrsta auto puta tako da smo brzo stigli do Amana. Teren kojim smo se vozili slican je onom u Siriji, ali se ipak vidi razlika izmedu ove dvije zemlje. Naravno u korist Jordana. Dok se Jordan ubrzano razvija, Sirija je još uvijek prilicito nerazvijena.
U 17.00: Stigli smo u Aman, a vec oko 17.45 smjestili smo se u hotel “Samiramiss”. Hotel je lijep i dobro namješten. Sve sobe su dvokrevetne. Vecina su apartmani. Ja sam u sobi sa Eminom (opet neznam prezime). Vlasnik hotela nam je poželio srdacnu dobrodošlicu, a konobar je na ulaznim vratima cekao sa osvježavajucim sokovima kojim su nas castili. Prelijep docek. Inace hotel se nalazi u centru grada tako da su nam trgovine bile blizu. Takoder, i džamija je bila obmah tu iza hotela. Naš vodic Omer ef. studirao je ovdje u Amanu tako da se osjecao ovdje kao kod kuce.
Ono što sam primijetio u Amanu je da su skoro sve fasade zgrada obložene kamenom. Grad je fino ureden i prilicito je cist. Kao i u Turskoj i Siriji i ovdje je lokalno stanovništvo vrlo srdacno prema nama.