FALE PRTOKALE
Dr. Muhamed(Hamo) Mahić sa saradnicima obavlja uobičajenu jutarnju vizitu.
Dolazi i u sobu u kojoj je ležao Meha Sefić.
-Evo, Meha,došli smo da te obiđemo.
-Fino od vas, a đe su vam prtokale?!
VRUĆINA U POČITELJU
Boravio Zuko Džumhur jedne godine u Slikarskoj koloniji Počitelj.Ćelopek baš onako, avgustovski,pripržio.
-Nisam mogao izdržati vrućinu, pa sam zaplivao u Neretvu – pričao je Zuko. Ja se tako hladim, a seljak u blizini obale nešto kopa. Na njemu čakšire, debela košulja, opasač …
Pozdravim se s njim i kažem: – Ova vrućina baš neizdržljiva…
-Kako ti neće biti vruće kad si go! – odgovori mi seljak.
AGRO – ROKOVI
Dešava se to u Hercegovini: kada su optimalni agro-rokovi, kiša lije kao iz kabla i nemoguće je bilo šta raditi na zemlji.
Meha Konjhodžić susreće prijatelja iz Bijelog Polja:
-Ubacište li šta u zemlju?
-Jesmo, juče, rahmetli Mujagu!
PRILIKA
Kada je isplaćena polovina zaostale penzije, Meha Konjhodžić imao je svoj komentar:
-Sad će penzioneri balahat’ po apotekama!
PERNICA
Sergejev otac Ljuba, igrač mostarske Lokomotive i Sreten Cica Radić, bili su suigrači, ali i kumovi.
-Kao mali, Sergej je bio pravi mršavko i često sam ga zezao: – moraš više jesti, eto te k'o pernica, noge su ti k'o bakatine – priča Radić.
– Mnogo godina kasnije Cica gleda na tv kako Sergej briljira u dresu Hamburger SV. U jednom oštrom duelu robustni protivnički beg nasrće na Barbu, ali se prosto odbija od njega. Te večeri Sergej okreće telefon i poziva Cicu – sjetio se „stare priče“:
– Kume, jesi li vidio onaj duel. Šta kažeš – jesam li sad k'o pernica!
BUNDES – SOK OD ŠIPKA
Kada je Sergej ponio titulu prvog strijelca Bundeslige, Cica Radić ga je nazvao i čestitao:
Svaka čast, Barba.Samo da znaš: nisi ni svjestan da si toliko golova dao samo zahvaljujući onom soku od mostarskih šipaka što sam ti poslao!
BESKLASNI DUHAN
Vrijeme je „vage“, otkupa duhana u Hercegovini. Mjesto radnje otkupna stanica Čapljina. Ocjenjivač kvaliteta „žutog zlata“, Sulu Mušić, po ocjeni upravnika pogona odobravao je duhanarima više klase( i cijen), nego što je to bilo planirano. Ali, Mušić je za to imao spreman odgovor:
-Druže, upravniče, mene su u školi učili da će doći besklasno društvo, pa me bilo kakve „klase“ više ne interesiraju!
POKLON – SAKSIJA
Dr. Božena Lušicki telefonira Vladi i Veri Smoljan da dođu jer ima „divne pohovane patlidžane“. Vlado spremno prihvata poziv, ali supruga se malo našla u nevolji jer „nema što ponijeti“. Uvijek duhoviti Vlado je požuruje,“ da se patlidžani ne ohlade“ i da je sve pod kontrolom.
-Dolazimo u kuću naše susjede, a na stepenicama saksije sa cvijećem, sve ljepša od ljepše. Uzimam jednu divnu begoniju, iznosim uz stepenice i galantno je, uz rukoljub, poklanjam doktorici. Bila je oduševljena.
-Moj Vlado, cvijeće je divno, nije trebalo… Imam i ja istu ovakvu begoniju, ali moram priznati da je ova ljepša!
-Naravno, nakon odlaska gostiju, dr. Lušicki kopča da na stepenicama fali jedna saksija. Razmišlja ovako: neko je ukrao njeno cvijeće, a Vlado je negdje kupio ukradeno. Naravno, enigma je sutradan riješena. Vlado je došao sa buketom ruža i sve objasnio.Bila je to cijena koju je platio za uspjeli šaltung.
Izvor:Džemal Raljević:“EVERGREEN LISKALUCI“; Slovo Mostar 2006.
Izabrao: Kemal Mahić