Jusuf Pajevic:Put na hadz IV dio

14.11.2009.

U 14.30: Krenuli smo iz hotela. Na izlazu iz Amana sacekali smo i druge autobuse, tako da smo dalje krenuli na put u 12.45. Nešto dalje od Amana podrucje je slabo naseljeno i neplodno ali prilicito ravno. Medutim, vidi se da se prave nova naselja i da se ozeljenjavaju površine.

Jordan je zemlja koja se dobro razvija. Svoj razvoj temelji na zemnom gasu koji je nedavno otkriven ovdje. Kuce su moderne, velike i lijepe.

Iduci dalje prema Saudijskoj Arabiji podrucje je potpuno neplodno, kamenito i pjeskovito. Medutim, i u takvom podrucju ima dosta sela. Cak smo vidjeli i stada ovaca na tom kamenjaru. Šta tamo pasu pojma nemam.

Ovce u pustinji

Na oko 210 km od Amana ili oko 150 km od Saudijske Arabije naišli smo na jedan grad. Tu ima jedan ogroman trg koji je ograden. Taj trg se zove ”grad hadžija”. Sve hadžije, koje idu kopnom ovim putem iz bilo koje zemlje, ovdje tradicionalno svracaju da se odmore. Domacini ih caste vrucom supom, cajem, kahvom, sokovima, kolacima, vocem i drugim. Opšta atmosfera je prava hadžijska. Dok smo mi ovdje bili, vec je pristiglo 50-tak autobusa iz mnogo zemalja. Jedni odlaze drugi dolaze i tako je to danima. Fantastican osjecaj.

Odmor na trgu zvanom ”Grad hadžija”

U 19.00: Stigli smo na Jordansku stranu Jordansko – Saudijske granice.

U 19.20: Prošli smo prvu kontrolu. Tu u džamiji na granici klanjali smo akšam i jaciju.

U 20.10: Završili smo još jednu kontrolu i krenuli prema granici Saudijske Arabije.
Saudijska Arabija

Sati je 20.10 po vremenu koje smo koristili od Grcke dovde. Saudijska Arabija pripada drugoj vremenskoj zoni, tako da se satovi pomjeraju za još jedan sahat unaprijed, odnosno dva sahata unaprijed u odnosu na vrijeme u Bosni i Hetcegovini. Znaci sada je 21.10 po Saudijskom vremenu i to vrijeme cemo koristiti dok smo u Sausijskoj Arabiji.

U 21.20: Pocele su razne granicne kontrole. Na mjenjacnici na granici ko je želio mogao je promijeniti novca. Ja sam mijenjao eure za rijale po kursu 1 euro za 5 rijala. U Medini i Meki smo mijenjali 1 euro za 5,5 rijala, što je bolje tako da na granici ne treba mijenjati mnogo. Ovdje smo takoder kupili Saudijsku telefonsku karticu za mobitel, pa smo se mogli javiti familijama.

Granicni prelaz Saudijske Arabije je ogroman. Na primjer ima mjesta za 60 autobusa na natkrivenom platou. Dok smo mi cekali sve je bilo skoro puno. Slicno je i gdje automobili cekaju na kontrolu.

15.11.2009.

Vec je davno prošla ponoc a mi i sada cekamo. Do sada smo prošli samo jednu kontrolu a ima ih više. Pred nama je jedna velika zgrada, u kojoj je glavna pasoška kontrola.

U 02.10: Ja sam prošao glavnu pasošku kontrolu. Kontrola se sastojala od kontrole pasoša, uzimanja otiska jednog prsta, uzimanja otiska cijele šake i slikanja. U sali radi preko dvadeset službenika i svi su zaposleni punom parom, ali je opet velika gužva. Ubrzo smo svi iz autobusa završili pasošku kontrolu.

U 02.45: Poceo je pregled prtljaga. Sve smo morali iznijeti iz autobusa. Službenici su pregledali svaki kofer ili torbu. Prazan autobus je otišao na rentgenski pregled. Zaista, ovakvu kontrolu nikad nigdje nisam vidio. Medutim, niko od nas nije zbog toga nervozan. Svi smo razumijeli znacaj ovih kontrola tako da strpljivo podnosimo, iako smo na putu od Ammana oko 20-tak sati.

U 03.30: Završili smo pregled prtljaga i pregled autobusa, ali i dalje smo na granici i cekamo. U meduvremenu, nastupilo je i vrijeme za sabah namaz pa smo otišli u džamiju da klanjamo. Džamija je najveca od dosad videnih na granicama.

08.05: Ponovo službenik ulazi u autobus i traži neke papire od vozaca vezane za autobus. Iako smo se dobro naoružali strpljenjem, ipak pomislim: ”Pa hoceli ovome više doci kraj”.

Konacno!!! U 09.30: Krenuli smo sa Saudijsko-Arapske granice dalje prema Medini. Samo na Saudijsko-Arapskoj granici zadržali smo se 12.20. Baš smo se nacekali ovdje.

Ukupno zadržavanje na ove dvije granice bilo je 13.30.

Saudijska Arabija je kraljevina. Ima površinu od oko 2.200.000 km2 i oko 27.500.000 stanovnika. Glavni grad je Rijad.

Hvala Uzvišenom Allahu, sve je do sada prolazilo u najboljem redu pa smo mi svi prezadovoljni. Medina je od granice udaljena oko 800 km. Sve je savremen, moderan autoput. Okolina je potpuno pustinjsko-kamenita. Ipak, vlasti dosta ulažu napora na ozelenjavanju terena. Dosta je zasadenog drveca i zalenih njiva. Nisam mogao odgonetnuti šta je na njima posijano. Pored puta ima i lijepo uredenih naselja. Naravno, da bi nešto ovdje ostalo zeleno treba dosta vode. Voda se crpi iz podzemnih bunara na dubini od nekoliko stotina metara. Saudijska Arabija preradiva i velike kolicine morske vode za svoje potrebe.

Od 13.30 do 14.50: Odmarali smo u jednom novom lijepom naselju pored samog autoputa. Tu u lokalnoj džamiji klanjali smo podne i ikindiju. Slijedeci grad je bio Haddag.

Odmor smo iskoristili da prezalogajimo

U parku pored džamije

U 18.00: Stigli smo u Al-Jazeera. Na udaljenosti oko 130 km. od Medine u jednom mjestu klanjali smo akšam i jaciju. Džamija je velika i lijepo uredena, kao i sve koje smo posjetili putem.

Sati je 20.50 kada nas je zaustavila policija zbog još jedne kontrole. Nalazimo se na oko 20 km. od Medine. Nismo se ovdje previše zadržali. Kako se približavamo Medini, tako raste uzbudenje kod sviju nas.

Medina Munevera (Medina Svijetla)

U 21.20: Stigli smo u Medinu Muneveru, grad Allahovog Poslanika s.a.w.s. Tu na samom ulazu u grad na policijskom punktu policija je kontrolisala samo posoš našeg vodica Omer ef. Kurtica.

U 21.50: Stigli smo na ogroman parking gdje se može parkirati na hiljade autobusa. To je u stvari neka vrsta prijavnog centra za sve hadžije koje dolaze u Medinu. Naš vodic je takoder, morao na recepciju nositi sve naše pasoše. Cijela ta registracija trajala je nešto manje od jednog sahata.

Oko 23.00: Stigli smo do hotela u kojem cemo biti smješteni cijelo vrijeme dok smo u Medini. Hotel je dosta velik, kao i svi drugi u Medini. U njemu smo se smjestili svi iz oba konvoja. Blizu sedam stotina hadžija. Ono što je najbitnije je da nije daleko od džamije Poslanika Muhammeda s.a.w.s. Izmedu 200 i 300 metara. Opšta gužva pred hotelom. Mnogo hadžija i mnogo prtljaga, a na drugoj strani Poslanikova džamija sva obasjana, prelijepa. Dah zastaje. Nisam mogao izdržati. Stvari sam ostavio na trotoaru pred hotelom i pravac džamija. U želji da što prije stignem da željenog mjesta, nisam se uopšte trudio da zapamtim kuda idem, da uocim neki orjentir. Ništa, doista nepromišljeno.

Ušao sam na jedna vrata, tada nisam imao pojma gdje me vode. Gužva neopisiva. Kako sam ušao unutra tako sam upao u mnoštvo, nisam mogao ni lijevo ni desno. Naprosto sam nošen naprijed. Stade narod, stadoh i ja. Sa moje desne strane vidim mimbera, ucinila mi se da je zlatna. Možda i jeste, neznam. Lijevo od mene na nekih 5-6 metara ugledah mihrab. Dah mi je zastao. Prvi put sam ovdje pa neznam, zato pitam jednog brata do mene: ”Revda?” ”Jes, jes, Revda; salat, salat!!!” Nemam mjesta komotno ni da stoji ali ipak sam nekako klanjao 2 rekjata. Zahvaljivam Gospodaru, pa ja sam u Dženetskoj bašci. Nadem mjesta malo više i klanjam još 2 rekjata komotnije. Sretan sam, presretan iako sam preumoran. Puno vremena je prošlo odkako smo krenuli iz Ammana, kada smo imali zadnji pravi odmor. Na izlazu iz Revde naidem na burad sa Zem-Zem vodom. Još jedno iznenadenje. Napijem se Zem-Zema i mislim kolika je Allahova milost prema meni. Svega sam 15-tak minuta u gradu Allahovog Poslanika, a vec sam bio u Dženetskoj bašci Revdi i probao sam plodove Dženetske, Zem-Zem vodu. Allahu ekber!!! Ponio sam u caši vode za moje ahbabe u hotelu, da ih malo iznenadim i obradujem. Pošao sam nazad u hotel. Bio sam preumoran da bi mogao ponovo u gužvu da posjetim i poselamim mezarove Poslanika Muhammeda s.a.w.s. i njegovih ashaba Ebu- Bekra r.a. i Omera r.a. Nisam znao na koju sam kapiju ušao u Harem. Kasnije sam vidio da sam umjesto na kapiju broj 5 izašao na kapiju broj 6 i zalutao. Dva sahata pokušavao sam da nadem hotel koji je udaljen od džamije 200-300 metara. Nije pomagalo ni to što sam pokazivao svoju hadžijsku iskaznicu svima oko sebe. Vodu koju sam ponio davno sam popio. Na kraju me jedan policajac odveo u hotel u kojem su smještene naše hadžije koje su došle avionom. Oba hotela imaju isto ime, to je jedna firma. Tu sam sreo naše studente koji ovdje studiraju i jedan od njih mi je objasnio kako da dodem do svog hotela. Vec je prošao jedan sahat iza ponoci kad sam došao do hotela. Moje stvari je Omer ef. unio u hodnik hotela. Možda bi bolje bilo da su ostale pred hotelom, jer sam ja tuda prolazio a da nisam znao da je to moj hotel. Ipak hvala mu za to. Kad sam došao u sobu svi su spavali osim Fikreta. U sobi nas je pet. Ja, Fikret, Husein, Hasan i Nezir. Jedva je stalo pet kreveta a tek toliko stvari. Svukuda smo ih gurali. Ali imamo svoje kupatilo i jedva sam cekao da se okupam. Dok sam to sve završio još malo pa ce biti vrijeme za sabah namaz. Ipak sam legao u krevet i zaspao. Oh, kako sam sretan!

Pogled na Poslanikovu s.a.w.s. džamiju, kojem nisam mogao odoljetiD

620 Posjeta 1 Posjeta danas