Srećom, nađe se topline i u ovom vanjskom svijetu koji općenito djeluje sumorno. Toplina ljudi i ljudskog muhabeta, ženske duše, majčinske riječi i savjeta, razlila se Bosanskom sobom Društvenog doma u Konjicu gdje je održana promocija knjige pjesama:“Pjesme duše“ naše komšinice Aiše Bećirović- Kazić.(Baščina-Ljubuški).
Lijepo su o Aiši i njenoj knjizi govorili promotori, profesori Anela i Elharun Selimović i Kasim Ihtijarević.Ali najviše govore Aišine pjesme, pisane običnim jezikom, jednostavno, a tako duboko i poučno da se osjeti ona božanska nadahnutost iskrene predanosti životu i Bogu.
Pred polazak na promociju (18.45), gledam na FACE TV, Senad Hadžifejzović u svom CD-u(Centralni dnevnik) upravo poveo razgovor sa pjesnikom Abdulahom Sidranom. Volim čuti Abdulahovu besjedu, ali ne mogu propustiti Aišinu promociju(19.00), zbog reda i komšiluka. Osluhnem malo Sidrana i odem na promociju. A ono, Aišina besjeda na zaostaje za Avdinom. Iskreno. Rekao sam to i Aiši. Vjerijem da bi isto rekao i Abdulah Sidran.
Aiša je babica- akušerka u penziji.Ima osamdeset dvije godine i u svom životu je na ovaj svijet dočekala na hiljade novih života. A sad evo piše pjesme i prvi put ih objavljuje. Znam, malo se plašila kako će izgledati ovo njeno novorođenče. „Pjesme duše“ u izdanju „IC štamparija Mostar“ su ugledale svjetlo dana i pokazuju da je Aiša, zapravo babica života, koja pokazuje ustrajnost i ponos jedne Bošnjakinje, ali i njenu širokogrudnost i toleranciju. Aiša je, jednostavno, paradigma obične bosanske žene, u njenoj brizi i borbi za svoju porodicu, dom i zavičaj.
Na kraju, ovaj kratki zapis završavam upravo sa fragmentima iz Aišinih pjesama.
O ratu
Ne dozvolimo više da dođe do rata,
zašto da ubija brat brata?
Jedno smo stablo sa iste grude,
pa neka nam misao ista bude.
Kao što majka nad čedom bdije,
tako nas Sunce zajednički grije.
…
Normalno postojanje
Dok smo mladi, silni, ništa nam ne može
zalediti grudi.
Moramo pošteno raditi, razmišljati svi
smo Božiji ljudi.
Ne smijemo biti grabežljivi i posezati
velika zdanja, svi ćemo na onaj svijet
krenuti bez imanja.
…
Mili Bože
Mili Bože, kakva je ovo pometnja,
došlo vrijeme da svak svakome smeta.
Nema ništa ljepše od ljudskog zbora
i toplih riječi,
pošto to svim ljudima dušu liječi.
Izvor:Hajrudin Sarajlić:Zapis (o) Bosni i Hercegovini;NARODNI UNIVERZITET Konjic,2016.
Priredio: Kemal Mahić
