Jusuf Pajevic- Put na hadz povratak kuci

01.12.2009.

Jutros smo ustali rano, jer smo planirali povratak za BiH odmah nakon sabaha. Sabah namaz klanjali smo u Bin Bazovoj džamiji. Koliko god mi žurili ipak treba dosta vremena da se sve hadžije spreme, napuste hotel i ukrcaju se u autobuse, tako da smo malo kasnili sa polaskom. Krenuli smo u 07.00.

U 07.35: Stigli smo do džamije hazreti Aiše r.a. To je ujedno i mikat za one koji žive u Meki. Napuštamo rodni grad Allahovog poslanika.

Podne i ikindiju klanjali smo u jednoj povelikoj džamiji na benzinskoj pumpi pored puta. Bilo je dosta hadžija i iz drugih zemalja. Dalje smo krenuli u 12.40. Kad smo bili pored Medine na jednom kontrolnom punktu dobili smo paketice sa kolacima, vocem i vodom od humanitarne organizacije Ibrahim Al-Ibrahim. Vidio sam u Meki da ova organizacija cesto dijeli velike kolicine raznih potrepština hadžijama. Ovdje su iz autobusa izašli i naši studenti iz Medine koji su nam pomagali cijelo vrijeme dok smo obavljali hadž. Medu njima je bio i jedan student iz Danske, Džabirov (Ime sam mu zaboravio). Podrucje grada Medine napustili smo oko 15.00 h.

Meka i Medina su lijepi, moderni gradovi. Medutim, Medina je nekako pitomija, ljepša. Bar ja imam taj dojam. Takoder, stanovnici Medine su vrlo ljubazni i prijatni.

Od Medine nastavili smo put prema Tabuk-u. Akšam i jaciju smo klanjali u jednij džamiji na benzinskoj pumpi. Kao što sam ranije naveo na svakoj pumpi, na svakom odmaralištu, hotelu, motelu i t.d. svugdje se nalaze džamije i mesdžidi. Zaista je to lijep osjecaj.

Proputovali smo kroz nekoliko potpuno novih, modernih caršija. Na trgovima tih caršija napravljeni su lijepi spomenici. Nisu to likovi ljudi ili životinja. To su onako uopšteni, moderni spomenici.

02.12.2009.

U 02.10: Stigli smo na Saudijsko – Jordansku granicu. Ovdje su nam svima podijelili Kur’ane na poklon. Dok cekamo granicnu kontrolu, sjetih se cekanja od 12 sati na ulazu u Saudijsku Arabiju. Nece, inša-Allah, biti i sada tako. I nije bilo, ni blizu.

U 03.40: Završili smo kontrolu na Saudijskoj strani i krenuli prema Jordanskoj kontroli.

U Sadijskoj Arabiji bili smo od 14.11.2009. do 02 12.2009.
Jordan

Ako je po Saudijsko Arapskom vremenu 03.40 onda je to po Jordansko 02.40 jer Jordan pripada vremenskoj zoni kao i Sirija, Turska i Grcka, to jest jedan sahat unaptijed u odnosu na Srednje-Evropsko vrijeme (CET).

Znamo od ranije da ima više kontrola na jednoj granici. Ovdje na prvoj odmah su nas pustili kad su culi da smo iz Bosne. Na drugoj smo se zadržali do 03.10 to jest oko pola sahata. Na trecoj i poslednjoj kontroli svega 15 minuta. Znaci u 03.25 završene su sve Jordanske kontrole.

Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granicne kontrole bilo je 02.15:

Kao što se vidi dosta lahko smo prošli prelaz preko prve granice u povratku kuci.

Sjecate se da sam govorio o gradu udaljenom 150 km od granice, gdje svracaju hadžije u odlasku na hadž. U tom gradu klanjali smo sabah namaz. Odavde smo krenuli u 06.15. Idemo prema Amanu koji je odavde udaljen 210 km. Tu je predviden naš slijedeci odmor.

Imali smo jedan, vjerovatno neplanirani, odmor u jednom luksuznom restoranu sa velikom prodavnicom suvenira u blizini istorijskog grada Petre. Cijene ovdje su nevjerovatno velike, što nije baš za Bosanske hadžije i to kad se vracaju sa hadža prilicito praznih novcanika. Pretpostavljam da smo brže prošli granicne kontrole nego što je uobicajeno pa negdje moramo potrošiti višak vremena prije nego mognemo uci u hotel u Amanu. Nalazimo se 120 km od Amana.

U 10.15: Stigli smo do Amana, glavnog grada Hašemitske Kraljevine Jordan. Na ulazu u grad sacekali su nas vodici koji su nas odveli do hotela.

Aman je, zaista, moderan grad sa oko 1.500.000 stanovnika. Ulice su široke, a saobracaj funkcioniše po propisu. Zgrade su lijepe sa kamenim fasadama. Smjestili smo se u isti hotel „Samiramiss“ u kojem smo bili kad smo dolazili na hadž. Hotel je u centru grada i prilicito je luksuzan. Samnom je u sobi opet moj stari cimer Fehim Neziric.

Podne i ikindiju sa jednom grupom hadžija klanjao sam u hotelu, a akšam i jaciju u obližnjoj džamiji.

03.12.2010.

Sabah smo ponovo klanjali u istoj džamiji. Iz jedne druge džamije poslali su nam paket Kur’ana, hedije za naše hadžije. Nakon dorucka i neophodne nabavke namirnica, jer ovaj dan i slijedecu noc i dan provodimo u autobusu, pripremili smo se za nastavak putovanja. Od hotela krenuli smo u 10.15. Brzo se kompletirao konvoj pa smo krenuli dalje. Uz put vidjeli smo stada ovaca na potpuno kanenitom terenu. Jednostavno trave tu nema ni za lijeka, što kažu stari ljudi, ali ovce miruju, kao da pasu. Cudno.

U 12.15: Stigli smo na Jordansko – Sirijsku granicu. Prvu kontrolu prošli smo lahko. Druga kontrola odnosila se samo na autobus i brzo je prošla. Treca kontrola se odnosila na pasošku kontrolu. Trajala je jedan sahat. U 13.35 krenuli smo na zadnju Jordansku kontrolu. Tu se iznenada pojavio jedan problem jer na prethodnoj kontroli službenici nisu opecatili jedan pasoš pa se vodic morao vracati na prethodnu kontrolu da dobije i taj pecat. Tako je to ovdje, nema ništa bez pecata.

U 14.10: Završili smo sve na Jordanskoj strani i krenuli prema Sirijskoj granicnoj kontroli. U dolasku Sirijci su bili nepotrebno spori. Nadam se da danas ce biti znatno ažurniji, jer na granicu pristiže mnogo drugih autobusa sa hadžijama.
Sirija

U 14.15: Došli smo na prvu kontrolu. Tu je naš vozac dobio neki papir u vezi autobusa. Autobus je kompletan sa vanjske strane dezifenkovan.

U 15.20: Završeno je štembiljanje pasoša.

U 15.50: Prošli smo i zadnju kontrolu. Zaista ovome se nismo nadali. Konvoj od 6 punih autobusa da prode na ovoj granici za malo više od sahata i po vremena, pa to je fantasticno.

Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granice bilo je 03.35:

U Siriji nemožeš sipati nafte koliko hoceš. Oni zahtjevaju da svi autobusi imaju dovoljno nafte za prolaz kroz Siriju (može se usuti samo onoliko koliko je dovoljno da se može proci).

Damask je oko 100 km udaljen od Jordansko – Sirijske granice. Tu je predviden višesatni odmor. Radujem se svom prvom susretu sa najstarijim živim gradom na svijetu, jer Damask je star preko 5000 godina. Od granice prema unutrašnjosti, ima dosta zasijanih polja. Izgledaju prilicito plodna.

U 17.10: Stigli smo do Damaska. Mrak se bio vec spustio, pa nismo mogli dobro vidjeti grad. Ali ono što se moglo vidjeti upucuje na to da je ovo vrlo neobican grad. Autobusima smo došli do samog centra starog dijela grada. Odatle smo pješke otišli, kroz pokrivenu caršiju sa mnoštvom razlicitih ducana, do našeg glavnog cilja u Damasku, Emevijske džamije. Za ovu džamiju je vezan jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Obavijestio nas je Allahov Poslanik s.a.w.s. da ce pred sami Kijametski dan Uzvišeni Allah dž.š. spustiti Issa a.s. na istocnu munaru ove džamije.

Džamija je velika sa prostranim, lijepo uradenim džamijskim haremom. Unutrašnjost džamije nije slicna nijednoj džamiji koju sam do sada vidio. U džamiji postoje 4 lijepo ukrašena mihraba za 4 mezheba, ali se ipak klanja po Hanefijskom mezhebu. U centralnom dijelu džamije nalazi se turbe Jahja a.s. Specificnost je i to da se ezani za namaze uce u horu. Nekoliko muezina zajednicki uce ezan za svaki namaz. U blizini džamije postoji i muzej starih, polomljenih kola na kojima se dovozio materijal za izgradnju džamije.

Turbe Jahje a.s. u Emevijskoj džamiji

Akšam namaz klanjali smo sami a jaciju džematile za njihovim imamom.

U Damasku su pokopani mnogi ashabi Muhammeda s.a.w.s, na pr. Ebu Derda, Bilal Habeši i drugi.

Imali smo nekoliko sati na raspolaganju za obilazak ducana i eventualno trgovinu. Izbor je odlican i vrlo je jeftino. Na primjer: Kupio sam lijep zimski ženski kaput za 40 eura. I to je vjerovatno malo povecanja cijena, jer trgovci iskoriste svaku priliku da povecaju cijene, a dolazak tolikog broja hadžija svakako je prilika za to.

Trebali smo krenuti iz Damaska oko 20.00 ali smo krenuli sahat i po kasnije, jer autobusi nisu došli na vrijeme, pa su se hadžije, lagano obuceni na prohladnom vremenu, smrzle. Nervoza je bila pravo zahvatila skoro sve hadžije. Sreca tu na parkingu, gdje smo cekali, davali su nam vruceg caja pa smo se malo ugrijali.

Od Damaska dalje padala je jaka kiša.

04.12.2009.

U 02.30: Stigli smo na Sirijsko – Tursku granicu.

U 04.05: Završili smo Sirijsku kontrolu i krenuli prema Turskoj kontroli.
Turska

Dok smo boravili u Meki temperatura je bila u prosjeku oko 35 stepeni. Ovdje je sada 13 stepeni. To je velika promjena za kratko vremena. Hadžije se još nisu prilagodile, a i zimska gardaroba je negdje u torbama, tako da ne izlaze iz autobusa na granici.

U 04.10: Poceli smo kontrolu pasoša na ovoj granici a završili smo je u 05.00.

Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granice bilo je 02.30;

Vec smo primijetili da brže prolazimo granice u povratku kuci nego u odlasku na hadž. Morali smo sacekati, nedaleko od granice, da svi autobusi završe pasošku kontrolu, pa smo krenuli dalje na put u 06.15. Citam na tablama uz auto-put da idemo prema Iskendrupu, Osmaniye, Andana …

U ranim jutarnjim satima stigi smo u veliki restoran „Anuk“ u blizini Ponzantina. Ovdje smo pravili pauzu i u odlasku na hadž. U restoranu smo se zadržali do 11.35. Petak je pa smo skrenuli sa auto-puta u jedno selo da klanjamo džumu namaz. Selo je malo, a nas stiže 6 punih autobusa, tako da smo bili prava atrakcija za radoznale stanovnike. I džamija je mala. Ima mjesta za 50-60 džematlija. Ja sam uspio uci u džamiju i klanjati, a gdje je klanjala vecina drugih neznam.

Slijedece naše odredište je Nevševir, koji je udaljen odavde oko 115 km. Nevševir je univerzitetski grad udaljen od Konje 170 km. U grad smo stigli oko 15 sati. Ovdje smo cekali u autobusima oko sahat vremen, a šta smo cekali nije mi jasno. Iskoristio sam pauzu i klanjao podne i ikindiju u jednoj praonici auta. U hotel koji je udaljen od Nevševira 10-tak km stigli smo u 16.25. Na putu za hotel vidio sam u stijenama isklesane kao neke pecine za stanovanje. Pošto je vec mrak u dosta njih vidim i osvjetljenje. Cak na jednoj takvoj „pecini“ piše „hotel“. Neznam kakvo bi to moglo biti naselje, ali probat cu se raspitati.

Hotel „Yiltok“ u koji smo se smjestili je nov, savremen i vrlo luksuzan. Nalazi se daleko od grada, cak nema ni naselja u neposrednoj blizini. Zato smo mogli iskoristiti vrijeme da se dobro odmorimo. Sve namaze smo klnjali u hotelu.

5.12.2009.

U 11.10: Krenuli smo dalje iz hotela. Razmišljao sam o naselju koje sam vidio sinoc. Radovao sam se da ga slikam. Ali nismo se vratili istim putem. Ipak dio od tog velikog, interesantnog naselja nalazi se i po okolini tako sam uspio napraviti par fotografija iz autobusa. Raspitivao sam se o ovome naselju i saznao da se zove „Kapadokya“ Nastalo je u ranim godinama kršcanstva, dok je Vizantijska država progonila kršcane. Oni su bježeci od nasilja države ovdje se sklonili. Ovo stijenje je pogodno za obradu, pa su sebi klesali „kuce“ u stijenama. Te kuce su bile pogodne za stanovanje. Kasnije kad je država priznala kešcanstvo, oni su napustili to naselje, ali neki drugi narodi su stalno naseljavali ovo mjesto. I danas je naseljeno. Cak se moglo vidjeti i satelitskih antena na tim “pecinama“. Ovo je najvece naselje ove vrste u svijetu. U sezoni ga mnogo obilaze turisti. Zato je mnogo onih luksuznih hotela ovdje.

Kapadokiya

Prolazimo kroz Nevševir. Znaci da smo od Konje udaljeni 170 km.

U 14.20: Stigli smo u Konju. Ovdje je planirano zadržavanje od nekoliko sati. Cilj je posjeta stare jezgre grada. Konja je 7. po velicini grad u Turskoj. Ima 2.000.000 stanovnika. Nalazi se na 1000 metara visine iznad mora, pa je zimi vrlo hladno.

Ono po cemu je Konja još poznata je turbe i tekija Mevlane Džemaludina Runija, najveceg sufije. Mevlana je roden u Horosanu. Njegov otac je bio veliki ucenjak i imao je nadimak „riznica znanja“. Otac mu se nastanio u Konji kad je Mevlana bio vrlo mlad. Nakon oceve mu smrti narod se poceo okupljati oko mladog ucenjaka. Poslije njegovog oca najviše uticaja na mladog Mevlanu imao je obicni derviš koji se zvao Šems. Izrastao je u velikog ucenjaka. Mevlana je napisao mnogo djela od kojih je najpoznatija „Mesnevija“. Kad je umro kažu da je cijela Konja plakala. Na mjestu gdje je bio položen njegov tabut napravljeno je njegovo turbe. Uz turbe nalazi se i lijepa tekija. Oko 300 godina kasnije, uz turbe i tekiju, sultan Selim je napravio džamiju.

Turbe i tekija Mevlane Runija u Konji

U ovoj džamiji klanjali smo podne i ikindiju spojeno i skraceno, a akšam i jaciju smo klanjali u vaktu za domacim imamom. Odmah iza tekije i džamije nalazi se stara caršija. Tu smo pokupovali neke suvenire i okrijepili se vrucom supom. Sve skupa ovo je vrlo lijep kompleks. Sa nama su bili i naši studenti iz Konjica koji ovdje studiraju Haris Macic i Dževad Bozalija. Poslije Istanbula u Konji je najviše vjerskih turista.

U 20.10; Iz Konje smo krenuli prema Istanbulu. Odmarali smo na dva mjesta po sahat vremena. Na zadnjem odmaranju iskoristio sam pauzu da klanjam sabah namaz, jer je bilo nastupilo namasko vrijeme. Kao i na drugim mjestima za odmor i ovdje ima veliki mokri cvor i mesdžid. Takoder, ima i trgovina gdje se može kupiti skoro sve što treba za put. Naravno i ovdje smo iskoristili priliku da se okrijepimo. Neko kahvom, neko cajem a neko supom.

06.12.2009.

Svanulo se kad smo poceli ulaziti u jednu od najljepših svjetskih metropola, Istanbul. Sati je 07.00. Samo kroz azijski dio grada vozimo se širokim auto-putem 55 minuta. Evropu i Aziju, preko moreuza Dardaneli, spaja veliki viseci most sa po 6 saobracajnih traka u oba pravca.

Izgleda da smo ponovo stigli ranije od planiranog dok pravimo ceste pauze. Tako smo imali još jednu pauzu od sahata i po kod Ejubija džamije. Niko se nije ljutio zbog ove pauze, jer Ejubija nam je ranije svima prirasla za srce, a i iza džamije nalazi se predivna caršija sa mnoštvom ducana. Odavde do hotela „ANT“ trebalo nam je autobusom oko 20 minuta. Hotel se nalazi nedaleko od mjesta gdje smo bili prvi put, u samom centru Istanbula. Znaci u pomenuti hotel stigli smo u 10.20. I ovoga puta samnom je u sobi Fehim. Sve namaze smo klanjali u džematu u našoj sobi. Vjerovatno zato što ima puno džamija u Istanbulu, u hotelima nema posebno mesdžida.

U blizini ima jedan restoran ciji je vlasnik jedan Goranac sa Kosova. On je 1958. došao ovamo i bavi se ugostiteljstvom. Sa njim smo se lijepo ispricali na mješavini Bosanskog i Turskog jezika.

07.12.2009.

Poslednji konak na ovom putovanju u hotelima je završen i to u Istanbulu. Jutros sam završio hatmu koju sam zapoceo uciti u Poslanikovoj s.a.w.s. džamiji u Medini.

U 11.00: Krenuli smo iz hotela. Na jednom parkingu sacekali smo druge autobuse, tako da je konvoj konpletiran i krenuo dalje u 11.40. Na 100 km od Grcke granice imali smo pauzu kod jednog velikog restorana. Tu smo klanjali dženazu u odsutnosti hadžiji Muji Pašicu iz Kotor Varoši. On je išao na hadž avionom. Kad se vratio kuci, samo što se okupao i poceo da prica familiji kako je bilo na hadžu, a ono dao dragi Allah s.w.t. i on preselio na Ahiret. Neka mu Uzvišeni Allah da lijepi Dženet.

U 16.15: Stigli smo na Tursko – Grcku granicu. U mesdžidu na granici klanjali smo akšam i jaciju. Inace, nismo se dugo zadržali na Turskoj granici. U 17.35 završili smo pasošku kontrolu i krenuli prema Grckoj kontroli.
Grcka

U 17.40: Došli smo na Grcku kontrolu. Malo je bilo duže zadržavanje na granici, ali ne tako predugo pa hadžije nisu postale nestrpljive, iako kažu da se lakše izgubi strpljenje u povratku nego u odlasku na hadž. Vjerovatno je razlog za to i duga odvojenost od familije.

U 21.20: Prošli smo i Grcku kontrolu. Pošto je noc vec odavno brzo se pozaspalo u autobusu.

Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granice bilo je 05.05.

08.12.2009.

Grcku smo prošli bez zadržavanja.

U 02.15: Stigli smo na Grcko – Makedonsku granicu. Na Grckoj kontroli vrlo brzo smo završili.

U 02.35: Prošli smo granicu i krenuli prema Makedonskoj kontroli. Sada ulazimo u zonu Srednje Evropskog vremena (CET), pa je potrebno ponovo satove regulisati. Znaci po CET-u sada je 01.35.
Makedonija

U 01.40: Po Srednje Evropskom vremenu, vrijeme koje se prati i u Bosni i Hercegovini, došli smo do Makedonske granicne kontrole. Granicne službenike je uhvatila neka nervoza. Svi službenici nose maske na licima. Vjerovatno se plaše zaraze od nove gripe. Nisu nas puštali iz autobusa cak ni do WC-a. Ipak u 03.20 pustili su neke da odu do WC-a.

Pasoška kontrola je brzo završena, ali smo dugo morali cekati na policijsku pratnju.

U 04.30: Konacno je stigla dugo cekana policija, pa smo mogli krenuti dalje.

Ukupno zadržavanje na ove dvije granice bilo je 03.15 h.

Pošto još nije svanulo, a dosta vremena smo izgubili cekajuci policijsku pratnju, kroz Makedoniju smo jednostavno samo se provezli. Tranzit kroz Makedoniju trajao je 2 sahata.

U 06.30: Stigli smo na Makedonsko – Srpsku granicu.

U 07.00: Završili smo kontrolu na Makedonskoj strani. Idemo na Srpsku kontrolu.
Srbija

U 07.00: Došli smo na kontrolni punkt.

U 08.10: Završili smo na granici, ali smo sacekali do 08.30; na policijsku pratnju.

Ukupno zadržavanje na ove dvije granice bilo je 02.00 sahata.

Prolazimo kroz Preševsku dolinu koju naseljavaju Albanci. U svakom mjestu imaju džamije. Preševo, Bujanovac, Vranje, Niš i Beograd je pravac kojim smo došli do granicnog prelaza Race. Pauzu smo imali samo kod jednog restorana. Kako se bližimo Bosni tako raste i uzbudenje kod hadžija.

U 15.50: Stigli smo na Srpsko – BiH granicu.

U 16.00: Prošli smo Srpsku granicu. Ovo je bila, zaista, samo formalnost.
Bosna i Hercegovina

U 16.05: Stigli smo do naše kontrole.

U 16.15: Završili smo kontrolu na našoj granici.

Ukupno vrijeme zadržavanja na ove dvije granice bilo je 25 minuta.

Kako je lijep osjecaj biti opet u svojoj zemlji. Idemo u Tuzlu. Sati je bilo 18.50 kad smo stigli do džamije „Princa Abdullaha“. Ovdje se rastajemo od mnogo naših kolega koji su sa ovog muftijstva. Ranije sam napomenuo da su u autobusu broj 12 hadžije iz Tuzlanskog i Mostarskog muftijstva. Sa svima njima smo se lijepo poselamili. Nadam se da cu mnoge od njih još puno puta vidjeti. Naravno, iskoristio sam ovu pauzu da klanjam u džamiji akšam i jaciju. U Tuzli nas je sacekao i Almir Pajevic, sin Esmin. On je u jednoj buregdžinici kupio sve što je bilo gotove pite i donio nam u autobus. Svima nama koji smo ostali u autobusu bilo je dovoljno da veceramo. Lijepo od njega.

U 21.00; Stigli smo na autobusnu stanicu u Sarajevu. Na stanici nas je cekao Autoprevozov autobus, sa vozacima Ramizom Kasumovic i Alijom Milišic. Ovaj autobus je iz prvog konvoja i vozio je hadžije iz Sarajeva. I ovdje smo se poselamili sa našim vodicem Omer ef. Kurticem i vozacima Fadilom i Hazimom. Neka ih Svevišnji Gospodar nagradi obilnom nagradom na oba svijeta, dosta su nam valjali na ovome hairli putovanju.

Idemo za Mostar. U Konjicu se opet opraštamo i selamimo. Ovoga puta sa Šabanom, Redžepom, Hasanom, Fikretom i Halidom. Slijedece zaustavljanje je u Jablanici. Ovdje izlaze Jahija Šabic i moj dragi cimer Fehim Neziric. Ja i Zikrija smo se dogovorili da izademo na Potocima, a Osman, Mustafa O., Mustafa K., Idriz, Ðulesma, Fatima i Esma su produžili do Mostara.

U Potocima su me sacekali sestra Sevda i braticne Ajla i Zerina.

09.12.2009.

Uradio sam DVD sa slikama sa hadža, pa sam taj dan iskoristio za prezentaciju ove pete Islamske dužnosti na mnogim mjestima. Najinteresantnije je bilo sa mojom tetkom Mejrom cijoj radoznalosti nije bilo kraja.

10.12.2009.

Danas sam održao predavanje prvom razredu u Karadoz-begovoj medresi u Mostaru, kod profesora Seida Eminivica. Naravno tema je bila „Moji utisci sa hadža“. I ova prezentacija je bila uspješna.
Neki savjeti buducim hadžijama, sa posebnim osvrtom za one koji planiraju ici autobusom

Odlazak na hadž je jedan od najznacajnijih dogadaja u životu svakog vjernika, zato je potrebna adekvatna priprema kako bi se ovaj obred obavio što je moguce potpunije i lakše. Zato vam najiskrenije želim uputiti nekoliko savjeta iz svog iskustva i iskustva nekih drugih hadžija.

Izmirite svoja moralna i materijalna dugovanja koliko je to moguce, ili za to zadužite nekoga od familije.
Iskreno ucinite pokajanje Allahu dž.š. i ocistite svoj nijet od bilo kakvih neiskrenih primjesa.
Halalite se sa svima sa kojima cešce kontaktirate, a pogotovu sa svojom familijom.
Ponesite potrebnu kolicinu hrane za put. Na put nosite trajne konzerve. Njih možete koristiti i putem i u Medini i Meki. Dobro je ponijeti i supa. Njih lahko skuhate a potrebno je da bar jednom dnevno konzumirate toplu supu. Ne zaboravite i kahvu i cajeve, jer svi vole popiti ove vruce napitke. Konzumirajte samo flaširanu vodu. Izuzetak je Zem-Zem voda, koja se može bez bojazni neogranicno piti. Kroz Srbiju, Makedoniju i Grcku ne preporucuje se da kupujete hranu. Dalje, iskoristite putem svaku priliku da pojedete nešto corbasto, što narod kaže kašikom. Obavezno jedite sto više voca. Nemojte štediti na hrani.
Ponesite potrebnu kolicinu dojnjeg veša. Moguce je po potrebi i oprati ponešto mada nije baš zgodno. Nije potrebno nositi puno gardarobe, jer i tamo, pogotovo u Medini, ima kupiti sve što treba a i jeftino je.
Ponesite novca koliko mislite da vam treba, ali nemojte pretjerivati. Ako ne trošite bez veze, može vam biti sasvim dovoljno i putem i u Medini i Meki 500 – 600 eura. Za ovo možete kupiti nešto i uobicajenih hedija.
Ponesite dovoljnu kolicinu lijekova koje redovno trošite. Na vrijeme se javite ljekarima ako osjetite bilo kakvu promjenu.
Na svakoj pauzi izlazite iz autobusa i šetajte. Mnogi griješe pa ostaju u bus-u i onda se žale da su im noge otekle. Neugodnu bol u nogama možete smanjiti šetajuci na pauzama.
Važno je da nosite udobnu obucu. Žuljevi mnogima zadaju mnogo problema.
Na granicama budite strpljivi i poštujte uputstva vašeg vodica.
U hotelima gdje se konaci obavezno se istuširajte i dobro odmorite. Za to ima dovoljno vremena.
Svu kupovinu obavite u Medini. U Medini imate više vremena, bolji je izbor i jeftinije je.
Za svaki odlazak iz grupe obavezno se javite svom vodicu. Uzmite njegov broj mobitela kao i broj još nekih sa kojima ste u grupi. Sa sobom nosite hadžijske iskaznice.
Naucite uzimati tejemum jer putem cesto necete biti u prilici da uzmete abdest. Vidio sam da mnogi neznaju uzeti tejemum, vjerovatno nikad ranije nisu trebali da uzimaju tejemum.
Naucita klanjati namaze kao musafiri, skraceno koji se skracuju i spojeno koji se spajaju. Takoder, naucite klanjati u vozilu, jer putem se cesto klanja u autobusu.
U Medini klanjajte svaki vakat u Poslanikovoj s.a.w.s džamiji. To je vrlo lahko moguce, jer su hoteli vrlo blizu džamije. U Medini što više donosite salavate i selame na Muhammeda s.a.w.s.
Ucite što više možete telbiju. Mnogima brzo dosadi uciti telbiju. Isto važi i za zikrullah.
Kloniti se bespotrebnog razgovora i rasprava.
U Meki kad god možete idite do Kabe da klanjate, jer namaz kod Kabe vrijedniji je od 100.000 namaza na drugom mjestu.
Kad se obuku ihrami, morate srtogo voditi racuna o ihramskim zabranama. Pazite kako hodate i sjedate u ihramu, jer nemate dojnjeg veša na sebi. Naravno, ovo se odnosi na muškarce.
Na Arefatu i Muzdelifi nemojte se nigdje udaljavati bez znanja vodica. Ovdje je vrlo lahko izgubiti se. Ako ipak hocete da idete na Brdo Milosti, najbolje je u manjoj grupi, ali pamtite neke orjentire kako bi se znali vratiti.
Boravak na Aefatu je u najboljem danu u godini, a Arefat je casno i Allahu dž.š. drago mjesto. Zato taj dan je najbolje da se iskoristi za izvršavanje razlicitih vrsta ibadeta, kao što je: ucenje Kur’ana, spominjanje Allaha, upucivanje Allahu dova za sebe, svoje familije, rodbinu, komšije itd. Znajte da je najbolja hedija nekome da uputite Allahu dovu za njega na casnim mjestima kao što je Kaba, Arefat, Poslanikova džamija itd.
Hadž je pun razlicitih detalja. Za svaku nejasnocu nemojte se stiditi da pitate vodica ili nekoga drugog ko zna.
I najbolji savjet koji vam mogu dati je: Što više sabura i Bogobojaznosti!!!

Dragi citaoci, drage buduce hadžije, nadam se da vam je bilo interesantno citati ovaj moj dnevnik i da buduce hadžije, nakon citanja, imaju bolju predstavu o putovanju na hadž autobusima, i bolju sliku o boravku i ibadetima u Medini i Meki.

Neizmjerno sam zahvalan Plemenitom Allahu s.w.t. na Njegovoj milosti što mi je omogucio da budem Njegov gost. Bez Allahove pomoci ja sam nebih bio u stanju poduzeti ovo putovanje.

Molim Uzvišenog, Milostivog Gospodara da olakša odlazak na hadž svakome ko se odluci da obavi ovu petu islamsku dužnost i da primi hadž svakom hadžiji i hadži-hanumi.

Sve vas iskreno pozdravljam najboljim pozdravom: Es-Sellamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Završeno u Svendborgu, Danska februara mjeseca 2010. Vaš Jusuf

TOPSHOTS
Thousands of Muslims gather in the grounds of the Grand Mosque, in Islam's holiest city of Mecca, for dawn (fajir) prayer on August 29, 2010, as they start their day-long fast during the holy month or Ramadan. Observant Muslims abstain from eating, drinking, smoking and sexual relations from sunrise to sunset during the month of Ramadan. The start of Ramadan, the ninth and holiest month in the Muslim calendar, is traditionally determined by the sighting of a new moon. AFP PHOTO/AMER HILABI
558 Posjeta 1 Posjeta danas