Mehmed-beg Kapetanović LJUBUŠAK(1839-1902): POSLOVICE

Ako hoćeš da si dobar, ne čini drugom što tebi nije drago.

Ako je i kusasta munara, na njoj je Ćišić mujezin.

Ako neće „nećo“, hoće „hoćo“.

Ako sam ti dao kravu, nijesam ti dao moga pašnjaka.

Ako ti je dušmanin kolik mrav, čuvaj ga se kao lava.

Bijedi je svak dužan.

Blago prođe, a pamet dođe.

Bogat je ko u drugoga ne ište.

Boj se psa koji mučki kolje.

Bolje je imati u glavi nego u sanduku.

Bostandžiji se bostan ne prodaje.

Car daleko, a Bog visoko.

Crven kao planinka.

Čim se koza diči, tim se ovca srami.

Čuvaj se dok ti nijesu rekli „šaronja“.

Da je raži koliko je laži, na bi svijet gladovao.

Da pane na leđa, slomio bi nos.

Dobar sir, al’ je šteta što je u pasjoj mješini.

Dok se ispravda, ostadoše odrta leđa.

Dokopao se kao ćelav kape.

Dotjeraj mačku do duvara, pa se i ona brani.

Dug i tuga – brat i sestra.

Eno jada iznenada.

Gdje je igre, ondje je i svađe.

Gdje se ati biju, magarci mrtvi ostaju.

Gledaj majku pa joj uzmi ćerku.

Hitnja je šejtanski posao.

Iglom se bunar ne kopa.

Ili kučku ubit’, ili lonac razbit’.

I u zloj sreći mirna nevjesta dobro prođe.

Izmamio bi od jalove koze mlijeka.

Iz mnogo je peći kruha jeo.

Jedno jaje snijela, vas komšilik smela.

Jezik ženu bije.

Kaca kacu prodaje, sestra sestru udaje.

Kad je u selu pir, i koza rep nadigne.

Kao da je cara uhvatio.

Kao da se ni na Bajram najeo nije.

Lahko je kazati drugome, ama je mučno sebi.

Lijen dalje obiđe, a tvrd više potroši.

Lud je ko misli da nejma neprijatelja.

Ljubav je ljubav, a sir za pare.

Malo je prave mjere i tvrde vjere.

Mahnit pomahnitati ne može.

Misli zlo tuđem teletu, Bog će ga dati tvome djetetu.

Mnogi se svađaju za vjeru, a u sebi je nemaju.

Mrtav mrtva nositi ne more.

Na malu se ribu velika hvata.

Nečije olovo pliva, nečija slama tone.

Ne čuju mu uši što mu usta govore.

Nejmanje tvrđe od kamena.

Nezvan došo, sramotan otišo.

Ne vise nigdje kolači o drači.

Ne zna lud za šalu.

Nije čuvena kao viđena.

Nije sve kvocati već treba i jaja nositi.

Nije vjera komad sira.

Niko ne zna šta je svoja majka.

Njiva plače za težakom.

Oči su plašljive, a ruke grabežljive.

Oženi ga da ne pjeva.

Podaj rukom, traži nogom.

Prijatelj u oči, a neprijatelj u noge gleda.

Sila i pravda ne idu zajedno.

Skupio se kao ljubuški dužnik.

Soko se ne ženi, vila se ne udaje.

Svak dobar i pošten, al’ moje kabanice nejma.

Tko ne radi kod svoje kuće, radit će kod tuđe.

Top puče, Bajram prođe.

U grad kad hoćeš, a iz grada kad te puste.

U jedno oko ćorav, a drugim ne vidi.

Uzdiše ko siroče za materom.

Vele je od rečenoga do stečenoga.

Zaludu je u šupalj mijeh puhati.

Zanat je u nevolji najbolji pomoćnik.

Zlu se ukloni, dobru se pokloni.

Živu se vuku rep ne mjeri.

Izvor:Mahmed-beg Kapetanović Ljubušak: Basne i poslovice;Svjetlost-Sarajevo 1996.

Priredio: Kemal Mahic

211 Posjeta 1 Posjeta danas