Ljudi naprosto spliju u temelje svojih kuća
samo ostanu zvonici
i vojnici
strvinari nisu nikad razumjeli govor zvonika
očajnici kruže oko naših zvonika
prate te željezne lešine
što primaju plaću po srušenom zvoniku
ustvari hrvatski vojnici su oko naših zvonika
ko leptiri
ko šareni leptiri
na proljetnom suncu
zračna uzbuna u gradu
snese ljude u zemlju i tako niču, razumije se
i krvnici se nemaju kako spustiti
oni samo bljuju svoj daleko otrov
unaprijed su poraženi dobrotom
uz otrov metala
drugi naziv za krvnika je mržnja
Kad mu podmetneš ljubav
on se nađe u blatu
izgubljen
i divlji
oči zabijelile
prelaze u crvenilo
Sve dalje je njegovo umiranje
u kaljuži svoje nutrine.
Izvor:Antun Mladen Vranješ: Ljubuški pjesnički zbornik 2022.
Izbor: Kemal Mahic
654 Posjeta 1 Posjeta danas