Čovjeku koji vidi nekog kako s koferom u ruci trči za vozom, nikad na um neće pasti: “E, ovaj je razborit i mudar”. Naprotiv, ili će ga ismijati, ili žaliti, ili prekoriti: “Vidi budale, što nije došao na vrijeme?!”.
A šta reći za onog ko dođe rano na aerodrom, prođe potrebnu prijavu na šalteru i pasošku kontrolu, a onda, misleći da ima puno vremena, zadrži se razgledajući skupocjenosti u Duty Free Shopu. Kad dođe do izlaza iz aerodroma u avion, kažu mu: “Gate closed!”, nema više izlaza ni ulaza.
Jer, dok se on zabavljao skitajući, bila su bar tri poziva da putnici dođu na izlaz. Možda su ga čak u zadnjim minutama poimenice prozivali, obično to rade, ali on se bavio besposlicom i nije obratio pažnju. Sad sjedi i čeka sljedeći avion.
I Mubarek Ramazan nas doziva tri puta: “Počelo je prvih deset dana milosti, zaslužite je!”, “Nastupilo je drugih deset dana, dana oprosta, učinite tevbu i zavrijedite oprost”, “Ulazi se u zadnjih deset dana, dana spasa od džehennemske vatre, iskoristite priliku i spasite se”. Na kraju nas poimenice doziva i noć Kadr: “Hajde, vrijeme je pri kraju, uštedite 80 godina mukotrpnog ibadeta, stecite sve u jednoj noći”.
Nuhov, a.s., sin nije htio ukrcati se na lađu svog oca, nego je rekao: “Ja ću se popet na ono brdo i spasiti se”. Nije se spasio.
Faraon je čekao da mu stigne vrijeme zadnjeg udisaja pred smrt pa da kaže: “Kajem se”. Tek sad? Tvoje pokajanje više ne pije vode.
Budimo bar mi razboriti i mudri i trgnimo se na vrijeme.