Dugo me kopkalo i zbunjivalo:
Kako većinski muslimanski narod jedne države (55-60%) može toliko živjeti u prošlosti?
U toj državi gdje još uvijek ima paganskih domorodačkih plemena a da nisu istrijebljeni ili asimilirani kao u nekim drugim, razvijenim i naprednim državama, nego čak, a žive po džunglama, uživaju veća prava i povlastice od bilo kojeg velikog investitora izvana?
Gdje još uvijek na vrhu pokrajinskih, a i u vrhu državne vlasti sjedi pravi sultan. Čak u jednoj pokrajini sultanat vlada već više od 900 godina!
U zemlji gdje žena svakodnevno ljubi ruku čovjeku, i mlađi starijem, pri izlasku i dolasku, ne iz straha, nego iz kulture?
Gdje onaj ko javno pije alkohol, kocka se, ili bude zatečen u osami sa osobom drugog spola s kojom mu to nije po Šerijatu dozvoljeno, a musliman je, rizikuje da bude javno išiban štapovima od trske, dok za druge ta kazna ne važi?
Gdje ljudi se kreću usporenim tempom, a ipak namaz u velikoj većini obavljaju redovno? A za svaki namaz potroše bar duplo vremena od nas u Bosni. Od čega onda žive?
Gdje i u najskupljim restoranima ima onih koji jedu prstima ruke, a ne po bontonu?
Gdje još uvijek mnogi puštaju bradu po Sunnetu i nose namasku kapicu na glavi, na ulici, u trgovačkom centru, pa neki i u svom uredu, dok vrše funkciju, recimo, pomoćnika Ministra zdravstva? Pa i Ministar unutarnjih poslova, ili sam Premijer za Bajram često u svojoj džamiji uče i predvode učenje Tekbira?
Gdje u nekim dijelovima zemlje u kinima tokom predstave ne gasi se svjetlo iz razloga očuvanja morala?
Gdje… ima još mnogo toga.
Zbunjen sam iz razloga jer:
Ta zamlja sama proizvodi na desetine hiljada dviju domaćih marki automobila u bar 30 modela, za svoje i strano tržište godišnje.
Trenutno ima oko 66000 km modernih autoputeva (više od 200 puta duljine našeg autoputa 5c kad bude dovršen). A površina joj je tek nešto veća od površine bivše Jugoslavije.
Ima razvijenu industriju i ekonomiju, i po nivou razvoja može se poredit s prosječnom državom iz EU. Najveći je svjetski izvoznik nekih strateških proizvoda.
Dočeka 20 i nekoliko miliona turista godišnje.
Izgradila je trenutno najviše tornjeve blizance, i drugi najviši toranj uopće, na zemlji.
Zaposlenost stanovništva je visoka, a u njoj radi i više od 5 miliona stranih državljana.
Njeni lideri su bez dlake na jeziku u borbi za odbranu malih muslimanskih naroda, uključujući i BiH, što uvijek poprate i konkretnom pomoći.
I još mnogo toga.
Ta država stvarno postoji. Okud takav uspjeh?!
Upravo ono što je nas gore zbunilo, njih je dovelo dotle: ne odričući se svog porijekla, svog bića, svoje vjere, svoje bogate kulture i civilizacije, prilagodili su moderni razvoj sebi
i svom identitetu, a ne obrnuto. Tako su stekli Allahovu podršku i poticaj.
Jedna važna lekcija za budućnost.