1.
U sobu punu omladine ušao je čovjek zrele dobi, tražeći mjesto da sjedne. Mjesta nije bilo, a niko nije ni ustao da bi mu ponudio svoje.
Ne dajući se zbuniti, niti uvrijediti, i bez ikakvog prijekora, čovjek podignu ruke u znak dove i glasno reče: “Moj Allahu, daj mi mjesto da sjednem”.
Bar 10 ih skočiše i ustupiše mjesto.
2.
U prepunom autobusu u Turskoj, stariji čovjek je molio vozača da negdje stanu, jer je vakat za namaz bio na izmaku. Vozač nije mario, i nije htio stati. Uzrujan, starac reče vozaču, ali da ga svi čuju: “Ako ne staneš, šta god da se desi, ja nisam kriv”.
Na što nekoliko mladih ljudi, uspaničeni, zagalamiše na vozača: “Ma stani mu, vidiš da svi izginusmo!”.
3.
Ušavši s vojskom u gradove Havarizma, tokom jednog od najkrvavijih ratova u historiji, Džingis Khan je održao lekciju domaćem muslimanskom stanovništvu:
“Da ste iskreno volili Boga, i On bi volio vas i priskočio vam u vašim mračnim danima.”
“Ja sam kazna od Boga. Da niste bili teški griješnici, On ne bi na vas poslao kaznu poput mene.”
Zatim je počinio velike pokolje.
PORUKA: Nekoga je dovoljno podsjetiti, nekom zaprijetiti, a nekog, opet, treba stići Božija kazna, da bi došao sebi.
Pametnom je dovoljan išaret.