Jedna današnja objava dopire duboko u srce: onemoćali i od svih zaboravljeni dedo, ratni invalid, neuk, svojim riječima punim pravopisnih grešaka zahvaljuje organizaciji što ga se sjetila ramazanskim paketom, i završava poruku gornjom dovom.
S malo mentalne algebre i istančanim osjećajem za dobro djelo, lahko se dođe do predstave koliko hajra je sadržano u tom činu i kolikim duhovnim nabojem i blagoslovom je ispunjena ta dova.
Jer, neko se, u ime Allaha, dede sjetio, neko drugi upakovao i poslao, neko, opet organizirao, a neko čista srca iz svoje nafake izdvojio i odrekao se u korist osobe za koju nikad u životu nije čuo/čula.
Srce obasjano nurom zbilja je izvor i stjecište neprocjenjivog dobra.
Poslanik, a.s., je svjedok: prostitutki iz Beni Israila oprošteno je jer je napojila žednog i onemoćalog psa, a za isti čin jedan je čovjek stekao džennet.
Šta reći za pomoć ljudskom biću?!
Nek nam Allah Uzvišeni nikad ne uskrati volju da činimo dobro drugima, za što On nagrađuje desetostruko, a u Mubarek Ramazanu daleko više.
Jer mnogo je deda oko nas.