Početkom 20. stoljeća, hercegovački vinogradi su već tada bili poznati po svom kvalitetu, a godine 1906. stigla je i zvanična potvrda tog umijeća. Na takmičenju za najbolja vina iz ljubuškog kotara dodijeljene su nagrade istaknutim vinarima iz različitih krajeva.
Među nagrađenima su se našli fra Žarko Pehar iz Klobuka, Mato Lovrić iz Radišića, Mehmed ef. Konjhodžić iz Ljubuškog, Pavo Knezović iz Studenaca, Marijan Sivrić iz Međugorja, te franjevački samostan na Humcu.
Ova raznolika lista imena ne govori samo o kvaliteti vina, već i o jedinstvenoj tradiciji zajedništva među različitim vjerskim i kulturnim zajednicama koje su zajedno obrađivale hercegovačku zemlju i slavile njen plod.
Ovo priznanje, objavljeno u časopisu Bosansko-hercegovački težak, broj 6, str. 115, od 19. maja 1907. godine, danas predstavlja dragocjeni dokument o bogatoj vinarskoj i kulturnoj povijesti Ljubuškog kraja.
Izvor: Ljubuški Memento, dr. Halid Sadiković