
Sjećanje na hafiza Halila Mehtića
Bio je istinski alim, učač Kur’ana, pedagog i edukator, borac za islam kada je to bilo najteže i njemu i našem narodu. Oličenje skromnosti, morala i učenosti – takav je bio hafiz Halil Mehtić.
Rođen je 1953. godine u Donjem Vakufu, gdje je završio osnovnu školu. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1975. godine, a nakon kraćeg radnog iskustva i odsluženja vojnog roka, 1977. upisao se u prvu generaciju Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, koji je uspješno okončao 1981.
Još kao student, 1979. godine, hafiz Mehtić osnovao je prvi Islamski kulturni centar za muslimane Jugoslavije u Frankfurtu na Majni. Iste godine predstavljao je bivšu Jugoslaviju na Prvom svjetskom takmičenju učača Kur’ana u Mekki.
Po završetku studija postavljen je za imama i hatiba Sultan Ahmedove (Čaršijske) džamije u Zenici, gdje je djelovao sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Uz tu dužnost, 1990. godine izabran je za predsjednika Udruženja Ilmijja BiH, na čijem je čelu ostao do 1997. U tom periodu pokrenuo je značajne projekte, među kojima se ističu islamska revija Muallim i prvi ilustrovani dječiji časopis Kevser.
Zbog svog rada s omladinom i islamskog angažmana bio je na udaru komunističkog režima, uhapšen i osuđen na tri godine zatvora. U zatvoru je naučio cijeli Kur’an napamet, postavši jedini hafiz u Bosni i Hercegovini koji je to učinio u takvim okolnostima. Nakon petnaest mjeseci, dokazao je svoju nevinost i bio oslobođen.
Tokom agresije na BiH, zajedno s dr. Nusretom Isanovićem, 1993. godine osnovao je Islamsku pedagošku akademiju u Zenici (današnji Islamski pedagoški fakultet), gdje je bio i prvi dekan te kasnije predavao predmete Kiraet i Metodiku duhovnog odgoja. Magistrirao je 1999. godine u Pakistanu na Univerzitetu za islamske studije u Karačiju, a doktorirao 2007. na čuvenom univerzitetu Zejtuna u Tunisu.
Hafiz Halil Mehtić ostavio je dubok trag u vjeri, nauci i društvu. Njegov rad, učenje i primjer skromnosti ostaju trajna inspiracija generacijama koje dolaze. Po cijeloj Bosni i dijaspori gdje je djelovao, ostavio je neizbrisive tragove dobra i upute.





