Živio kapitalizam.
Živjele banke na svakom ćošku.
Živjele zgradurine neboderne.
Živjele privatne kuće tu i tamo,
Visokim zidovima opasane.
Živjela klizišta i općinska
Zemljišta.
Živjele plate svih zvaničnika
Što bi da narodu namaknu kruha
A vode valjda ima.
Živjele ambasade i ambasadori.
Međunarodna zajednica
i bezbroj maskiranih izdajica.
Živjeli Kinezi
I njihove jeftine ambrele.
Živio Buš kad mu se može.
Živjele naše vlasti
Što nikad neće pasti
I što uživaju zemne počasti
I slasti.
Živjele kulturne ustanove
Što kada im se namakne love
Bude ko lavu tanjirić mlijeka.
Živjela komercijalna apoteka.
Farmacija i velefarmacija.
Živjela privatnog doktora ordinacija.
Živjeli ljekari što štrajkuju,
Prosvjetni radnici i ostali
Što po ulicama cupkaju.
Živjele hiljade anorektičnih misica
I ono nekoliko po džender tipu ministrica.
Živjeli svi falsifikati
I za cigarete džambo plakati.
Živjele siledžije i pedofili
Sa svojim simboličnim kaznicama.
Živio bosanski džet set
Živjelo opće ludilo i boli glava.
Živjeli intelektualci devedest devet
I svaki mladac koji bi sa mnom
Da zatrese krevet.
Živjele sve same demokratske
stranke.
Živjele bogomolje i narodne
kuhinje.
Prosjaci i Romi sa Kosova
Kojima je u Bosni lijepo.
Živjeli seknd hendovi.
Kupujući i noseći tuđu odjeću
Nosimo sudbinu cijeloga sjebanog
Svijeta.
Živio en te tinu federalizam,
Entitizam.
Patriotizam i parazitizam,
Uz kontejnere smeća starački
Hedonizam.
Priznajem,zdravicu ovu završavam
teško.
Baš kao i oni koji su počeli
Ratno stanje viteško.
Živjeli,pa kako vam bude.
Na kraju,svima i ljudima i psima
Sudbina je Hamletove lude.
Ja nazdravih ovako brate Joriče.
Neka neko drugi nariče.
Izvor:Republika poezije,broj 2,oktobar 2009.
Izbor:Kemal Mahić