Godina je mnogo prošlo
odkad odoh iz svog sela
kad se sjetim,tad niz lice
kane gorka,suza vrela.
Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto,dva
srce pati,kosa sijedi
prođe mnogo godina.
Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće,nježnim glasom
doziva me majka stara.
Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.
I ograde sanjam često
klanac,lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.
Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi,niti diše.
Samo laste svoja gnjezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.
Svaki kamen jeca,plače
i sinove svoje zove
da se vrate,zapjevaju
kući staroj,pjesme nove….
Ljiljana Tolj
Radio Ljubuški
1106 Posjeta 2 Posjeta danas