Pošetala Hana Pehlivana, ispred dvora Firdus-kapetana. Za njom ide Kumrija robinja,
“Kumrijice, po bogu sestrice,
Je l’ mi kratka peča i feredža?
Vide l’ mi se džanfezli dimije?
Vide l’ mi se noge do šljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
gleda li me i begeniše l’ me?”
Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” zanimljiva je iz više razloga.To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obilježje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upućuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobičnom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sačuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili žena, čuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kićenosti. Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovačkog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome što je ostvarena kao niz pitanja, čime je postignuta vrlo plastična slika žene u njezinoj elementarnoj situaciji, u želji da se svidi.
Sevdalinku je zapisao rahmetli Munib Maglajlić u svojoj knjizi “Usmena lirska pjesma, balada i romansa”, objavljenoj 1991. godine. Iako je rahmetli Maglajlić naglasio da se ne može sa sigurnošću tvrditi o kojem je livanjskom Firdusu riječ, postoje indicije da je u pjesmi opjevan, najpoznatiji Ibrahim-beg, livanjski kapetan. Riječ je o važnoj historijskoj ličnosti ovog kraja. Rođen je u Livnu, potkraj 18. stoljeća. Ibrahim-beg Firdus je bio pripadnik bosanske begovske porodice, koja vodi porijeklo od starog bosanskog plemstva iz okoline Livna. Bio je sin Ahmed-bega Trećeg i od 1804. njegov nasljednik na položaju livanjskoga kapetana. Husein-kapetan Gradaščević je Ibrahim-bega Firdusa 1832. godine imenovao za glavnog zapovjednika vojske livanjskoga, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadiluka i povjerio mu vođenje vojnih operacija protiv Ali-age Rizvanbegovića, u kojima je bio poražen. Nakon sloma Gradaščevićeva pokreta neko vrijeme se sklonio na područje pod austrijskom vlašću, a 1834. godine ponovno je stekao livanjsku kapetaniju. Kada su kapetanije u Bosni bile ukinute 1835. godine, Ibrahim-beg Firdus je postao privremeni upravnik livanjskog sandžaka.
Godine 1835. pomagao je livanjskim franjevcima da sagrade svoju kuću, a 1836. protiv njega su se pobunili Livnjaci, pa je bio smijenjen s položaja. Svoje posljednje dane, prije odlaska u emigraciju, proveo je na svom imanju u Crnom Lugu na sjeveru Livanjskog polja. Prema zapisu Maria Petrića, on se u Crni Lug sklonio bježeći iz Čelebića pred pobunom livanjskih begova. Nakon kraćeg boravka u Crnom Lugu, dobio je azil od Austrije i prešao u Dalmaciju. Umro je 22. maja 1837. godine u Travniku pod nejasnim okolnostima.
U samom centru Livna, na desnoj obali rijeke Bistrice, stotinjak metara od njenog izvora, smješteno je Firdusbegov mezaristan, koji je 2004. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Mnogi nišani ovog mezaristana su uništeni, ali i oni koji su ostali ukazuju na to da je to grobljanska cjelina sa najdekorativnijim nišanima u Livnu, pa i širem području Bosne. Posebno je karakterističan po većem broju visokih, profilisanih i dekorisanih santrača i sarkofaga na koje su postavljeni masivni dekorisani nišani sa tarisima koji su vrlo sitni s obzirom na meterijal u kojem su rađeni. Rađeni su od kamena miljevine. Sve ovo ukazuje na vrlo vješte klesare i visok nivo umjetničkog znanja. Na jednom od najstarijih mezara piše: “On je Vječni Tvorac. Pomilovani i oprošteni (potreban) milosti Gospodara svoga koji oprašta …. Amed kapetan, sin Ahmeda kapetana, sin Firdus-bega. Fatiha za njegovu dušu. Godine 1188.” (1774./1775). Pretpostavlja se da je riječ o mezaru djeda Ibrahim-bega Firdusa.
Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” spada u red poravnih sevdalinki, a jednu od najuvjerljivijih interpretacija ostvarila je Emina Zečaj 1976. godine u pratnju Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva.
Izvor: Bošnjačko oko