Dabogda bio bez odžaka
Bez sinova
Bez njive i sjemena
Zemlja te uzbacila
Ne htjelo ni lišće da truhne
S tobom
Ne htjeli te ni gavran ni crv
Ni gluha noć
Ni tamnica
Ni sloboda
Dabogda čovjek bio
Pa skrivao oči od djeteta u koljevci
Kad si nečovjek
Kad si zvijer
Amin!
# Hrastova Glavica je stratište Bošnjaka kod Sansko Mosta u ratu 1992-1995!
ALIJE KAZAZIĆA BR. 7.
Nahereno munare
ponad naše kuće
otima se blagosti sintakse
konji,pčele,leptiri,muhe
i šargija u uglu
Naša vječito zabrinuta mater,
stidljive curice iz komšiluka,
ovčije kože,Musaf iznad vrata.
A preko puta:nepoznati ljudi,
nepoznate cijevi, bodljikava žica…
U našoj kući miris:
uštipaka,tufahija,truhlih dunja,
masnih sahana,užeglog masla
i čega još?
Sve je nestalo.
1992.
Izvor:Almir Zalihić-„Rječnik sumnji“,SA 2005.
Izbor:Kemal Mahić