Bosna i Hercegovina nepresušna je inspiracija od svoga nastanka pa sve do danas. Pisali su o njoj mnogi, a najviše su se u tome isticali naši uvaženi književnici. Nedžad Ibrišimović, Mak Dizdar, Enver Čolaković i Enes Kišević samo su neki od naših mnogobrojnih intelektualaca koji su sa puno emocije pisali o domovini Bosni i Hercegovini.
Nedžad Ibrišimović – Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobućaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.
U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.
Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spušta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.
Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.
Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o džennetu.
Skloni obuću kad prelazis Unu, Savu, Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
Mak Dizdar – Zapis o Bosni
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedan zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna.
Enver Čolaković – Bosni
O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!
O ti moj kameni i bijedni kršu
s kozama, panjima a mršavim konjima,
čija su leđa oglodali samari,
čije su noge iskrivili sjenari
kad su s planina kroz duboki snijeg
vukli teret težak, sitnom blagu hranu.
O ti moj gladni sušićavi raju
koliba, bunjišta, horoza i jare,
tebe ubijaju. Hoće da te nema
i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!
I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,
bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,
i nisu tvoji crni dijamanti
iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke
bili prvi nakit što me zimi kiti –
volim te i plačem, i plačem,
ali ne nad grobom
jer ti mrtva nisi,
nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,
I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.
Bosno moja, moje tugovanje,
Bosno moja – tužno robovanje!
Bosno moja – ti ropkinja nisi,
dok planinom tvojom gorštak hodi,
dok u tebi živi pjesma o slobodi,
dok klokoće mandra u kotlu ijednom,
dok rijeke teku i potoci tvoji,
koji u žuboru, u svom vječnom pjevu
u doline nose pjesmu, koja bodri
i – premda žalosno – ipak pjeva, pjeva,
pjeva našu pjesmu,
pjeva pjesmu Bosne,
pjeva sevdalinku.
Bosno moja, moje tugovanje…
Enes Kišević – Bosna
Ti nisi više san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak ničiji nisi.
Ni čest. Ni prćija.
Bosna si bila.
Bosna ćeš biti.
Bosna bosanska sva.
Osvajača tvojih silnih
Tko više i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak našli u tebi.
Ginut će za tebe
Bošnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada više.
Bolna mi ne budeš
Suzo moja iz sna.
Za Akos.ba priredio: Admir Lisica
https://www.youtube.com/watch?v=jj_QqBGWAyk