Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno ponedjeljak, 07 Septembar 2009 09:41
Klikova: 1166
Osim starog hotela i kafane “Park” još jedno kultno mjesto,gdje su se okupljali ljubušaci je “Radnicki dom”,više poznat pod imenom “Radnicki”.U razdoblju nakon II svjetskog rata postojeca vlast po direktivama iz Centra je izgradila u Ljubuškom nekoliko domova culture razmještenim po vecim selima.Uz “kulturu” su išli i “radnicki domovi”.
Takav je bio i “Radnicki dom” u gradu,koji se nalazio uz prostorije kina “Radnik”.”Radnicki” se nalazio uz glavnu ljubušku ulicu,pa se u ovaj ugostiteljski objekat ulazilo direktno sa ulice,jer nije imao predsoblja.To je imalo svojih prednosti,kada tražiš nekoga,ali posjetioci nisu mogli imati intimnu atmosferu,jer ih je uvijek neko mogao uznemiravati sa ulice.Oprema je bila standardna za ona vremena pa se još uvijek sjecamo kariranih stoljnjaka i limenih pepeljara.
U “Radnickom” nije bilo kuhinje,pilo se onako “s nogu”,uz kraca zadržavanja uvijek “na putu” za posao ili u opcinu,sud,duhansku stanicu… Glavni gosti “Radnickog” su vecinom bili ucitelji i nastavnici Osmogodišnje škole “29 oktobar”.Blizina škole je privlacila “prosvjetare” da navrate u “Radnicki”,da se susretnu izmedu sebe,sa roditeljima,sa prijateljima i da “uz pice” riješe goruca pitanja koja su opterecivala nastavnike,roditelje,prijatelje.. I sada su živa sjecanja i uspomene nalikove naših ucitelja,koje smo kao ucenici,krišom oka,primjecivali oko “Radnickog”.
Moramo da ih pomenemo jer su bili dio naših života i dio našeg znanja i životnih spoznaja.Najcešci posjetioci “Radnickog” su bili:Enver Dizdar,Alija Pajo,Ljubo Milas,Ibrišim Hrnjicevic,Vlado Spajic,Abdurahman Hadžalic-Adra,Fuad Kadragic,Ðuro Bandur,Pera Delic,Ivica Zlomislic,Veselin Delevic-Vešo… Kada bi “Radnicki” mogao pricati,ispricao bi nam divne sage o ljudskoj borbi za egzistenciju,za bolji standard,o želji ucitelja i nastavnika da
Na slici: Vahdo Delalic, Zineta Gujic, Majda Delic, Nezir Gujic, Dela Boras, Bato
Slike posudjene od Armina Delalica
pomognu,da usrece zabrinute i zbunjene
roditelje da ostvare,kroz djecu,ono što oni nisu ostverili iz raznoraznih razloga.Zbog boravka “prosvjetara” u “Radnickom” sticao se dojam da se neke sjednice Odjeljenskih vijeca održavaju u “Radnickom”.
Da bi se povecao “Pazar” u “Radnickom”,u njegovim prostorijama od 80-tih do 90-tih godina je organizirana tombola.Tombolu je vodila NK”Sloga”,kako bi namakla sredstva za takmicenje u Hercegovackoj zoni.Tombolu su vodili legenda “Sloge” Slobodan Rogic-Bodo i okretni Nijaz Delalic.Tada je “Radnicki” bio pun posjetitelja.Oni su ocekivali “srecu” u zadimljenoj prostoriji,punoj ljudi koji su svojim doskocicama i šalama uveseljavali ostale prisutne.Svi su bili u išcekivanju dobitka,maštajuci kako ce “zakrpiti rupu” u svojim kucnim budžetima.Inace,tombola se organizirala subotom uvecer I nedjeljom od 10-13 sati.
Iznad “Radnickog” su se nalazile prostorije Sindikata i biblioteke,dok nije preselila u prostorije Crvenog križa.U prostorijama Sindikata je bila citaonica,gdje su posjetioci mogli da procitaju dnevne novine-“Oslobodenje”,”Vjesnik”,”Borbu”,”Slobodu”,”Rad”-list sindikata i da pogledaju TV-Dnevnik.Domacin je bio pensioner Krsto,budno pazeci da neko ne galami,da sacuva sve novine od “otudenja” i da sve bude po “kucnom redu”.U ovim prostorijama su šahisti našli svoj kutak za igru pa ce buduci uspješni ljubuški šahisti poteci iz sale Opcinsko sindikata.
U procesima tranzicije nestalo je “radnickog doma”.Nakon “Croatia osiguranja” sada se na njegovom mjestu nalazi “Raiffeisen banka”.Radnici su ostali bez svojih domova,bez imovine.Za to su krive “okolnosti” ali i radnici koji su povjerovali novim “mesijama” koji su ih “oslobodili” od “posla i imovine”,dakle od onoga što je pripadalo njima.Preostali su još “džepovi” da se taj process završi i “ocisti”.Tako i treba onome ko ne vodi racuna o svojoj imovini,koja je,pojedinacno i grupno,pitanje casti i identiteta.
Kemal Mahic,profesor