Ljubuški , 31. aprila . U gradu se ima nekoliko dana pronijela vijest da će se zabraniti nadriljekarstvo čuvenom narodnom ljekaru Sadiku Sadikoviću , što je konačno i učinjeno .
Sresko načelstvo u Ljubuškom izdalo je zabranu sa slijedećim sadržajem :
Prema dobivenim podatcima i saznanju ove vlasti , Vi se bavite nadriljekarstvom , koji je rad po par. 262. krivičnog zakonika kažnjiv . Iz pribavljenih dokaza , a naime iz kaznene vjerice ovdašnjeg Sreskog suda vidjelo se da ste za taj protivzakoniti rad više puta kažnjavan , a ipak isti obavljate .
To na osnovu naređenja i ovlaštenja Kraljevske banske uprave Primorske banovine u Splitu Vl. Br. 9382. od 13. 3. 1930. godine i čl. 66. , 67. , 69. , 70. i 76. Zakona o unutrašnjoj upravi , Načelstvo sreza ljubuškog izdaje Vam ovu zabranu .
Zabranjuje Vam se svako primanje i posjećivanje bolesnika ili davanje ljekarskih savjeta i lijekova-trava ili pomoći istima uz nagradu ili besplatno , kao i svaki rad koji se po krivičnom zakoniku smatra kao nadriljekarstvo .
Ako ne postupite po ovome i produžite nadriljekarski posao , po izvršnosti ove odluke , a zbog prekršaja ove zabrane , biti ćete kažnjeni novčanom kaznom od 500 din. u korist državne kase , a u slučaju nemogućnosti naplate iste zatvorom do 10 dana .
Ova kazna ne isključuje podnošenje prijave nadležnom sudu i zahtijevanje redovnog krivičnog sudskog postupka u slučaju krivičnog djela predviđenog i kažnjivog po par. 262. kriv. zak. kao i druge zakonske posljedice .
Na ovu odluku o zabrani možete se žaliti višoj nadležnoj vlasti u zakonskom roku .
Sreski sanitarni referent , zdravstveni savjetnik : dr Mahić , s. r.
Vuk. D. Sredojević , s. r.
Sadiku Sadikoviću zabranjeno liječenje . Jugoslavenska pošta 1930 ; 259 : 5. , od 2. aprila .
Sadino pismo
Odmah poslije zabrane rada Sado je uputio jedno pismo redakciji Jugoslavenskog lista iz kojeg se vidi da mu je načelstvo sreza ljubuškog , a na temelju naređenja kraljevske banske uprave u Splitu , zabranilo svako primanje i posećivanje bolesnika ili davanje lekarskih saveta i lekova-trava ili pomoći istima uz nagradu ili bez nagrade .
Sado u pismu navodi da će se žaliti višoj vlasti i da se nada da će zabrana biti povučena . U pismu Sado dalje piše :
Ja sam do sada uz Božju pomoć ljekovitim biljem koje je uostalom osnova čitave moderne medicinske znanosti , ozdravio na hiljade i hiljade bolesnika . Za svoje savjete i svoj rad nisam primao nikakove plaće i nagrade , već je svaki ko je htio i bio u mogućnosti dao koji prilog za naša humana , patriotska i kulturna društva , bez razlike vjere i plemena . Na ovaj način sakupilo se za naša potrebna udruženja , a na kontrolne blokove , na desetke i desetke hiljada dinara .
Kad su dolazili k meni seljaci iz krajeva u koje nikad nije zavirio moderni ljekar , ja sam im dao savjete kako da suzbiju razne boljetice prirodnim lijekovima za koje ne trebaju trošiti pare , koje i onako nemaju , a koje im priroda sama daje na njihovim njivama , poljima i šumama . Upućivao sam ih na čistoću i davao im prve pojmove o higijeni . Svijestan sam si , da sam svojim radom doprinio dosta poboljšanju zdravstvenog stanja našeg seljačkog svijeta .
Tačno je da je k meni dolazila i inteligencija koja je prije obigrala sve ljekare , a da im nisu mogli pomoći . Ja sam im dao rado besplatno savjete , koji su u većini slučajeva i pomogli . O tome imam bezbroj pismenih zahvalnica sa svih strana Jugoslavije , a i vanjskog svijeta .
Među tom inteligencijom koja me od vremena do vremena posjećivala bilo je ljudi visokog položaja , visokih časnika , državnika i činovnika , pa i od njih imam pismenih zahvalnica .
Izgleda mi da je ova zabrana djelo gg. liječnika , jer da im činim stanovitu konkurenciju , a to nije tačno . Ako im čini konkurenciju itko , to im čini konkurenciju samo ljekovito bilje i prirodni ljekari po kojima ja dajem zdravstvene savjete . A o konkurenciji ne može biti ni govora , dok oni liječe za plaću , a ja dajem samo savjete i to besplatno . Jedinu korist od toga ima siromašni narod , koji sabire ljekovito bilje , koje je ovdje u Hercegovini pod trakama žarkog sunca ljekovitije nego igdje .
Sadiku Sadikoviću zabranjeno liječenje . Pismo Sadika Sadikovića našoj redakciji . Jugoslavenski list 1930 ; 77. , od 2. aprila .
Dobrotvorni čudesni liječnik
Samo koji san poslije zabrane rada,ugledni bečki list ” Neues Wiener Journal “u broju od 8. aprila 1930. godine , donosi pod naslovom ” Dobrotvorni čudesni liječnik ” sljedeće :
Sade Sadiković , koji ordinira u hercegovačkom gradiću Ljubuški , pomogao je tom mjestu do glasovitosti . Iz cijele Jugoslavije hrle tamo bolesnici i ne rijetko vide se tu i Nijemci i Amerikanci , koji su čuli o ” čudotvornim kurama ” sijedog muslimana .
Sadiković ordinira u jednoj maloj kavani . Svoje dijagnoze postavlja prema crtama lica , držanju tijela i drugim tjelesnim znacima . Njegova sredstva za liječenje su trave , koje su već stoljećima u narodu upotrebljivane kao medikamenti , te mast i maslinovo ulje . Već 30 godina djeluje on ljekarski . Može se uzeti da je i Sadiković možda mnoge svoje neosporne uspjehe u liječenju postigao sugestijom .
Ovdje se sigurno ne radi o šarlatanstvu , jer je Sadiković od predaka naslijeđeno znanje i iskustvo iznio u jednoj knjizi i ne crpi nikakovu ličnu korist . Od bolesnika ne uzima ni najmanji honorar . Ko hoće , može mu predati dar u prosvjetne svrhe . U cijeloj okolici važi Sadiković kao dobrotvor . On dijeli dnevno siromasima , podupire gradnje škola i ostale opće korisne svrhe . Diplomirani liječnici mu ne prave poteškoća .
Jugoslavenski list 1930 ; 85 : 3 .
Da li g. Sade Sadiković pomaže ?
Autor teksta ne želi da ulazi u zabranu Sadi da dalje dijagnosticira i liječi , ali ne može da ne iznese u javnost slučaj žene kojoj su ljekari u Bileći i Sarajevu dijagnosticirali rak grla koji se jedino , kako navodi autor , radijumom može donekle otkloniti . Kako je tada , na zahtjev njenog muža Alije Priganice , iz Beograda stigao brzojav , da radioterapija u nas još nije uvedena , preostalo je jedino da se pokuša Sadinom terapijom . Sado je utvrdio da žena ne boluje od raka grla i dao je svoje lijekove . Žena se poslije tog liječenja vidno oporavila i sada nema nikakvih tegoba .
An. Da li g. Sade Sadiković pomaže ? Jugoslavenska pošta 1930 ; 276 : 5 .
Ko će kome ko svoj svome
Poslije zabrane rada na Sadu se okomio ljubuški novinar Mahmud Konjhodžić.On se pita da li Sado može svojim lijekom usmrtiti čovjeka i navodi slučaj jednog ulkusnog bolesnika koga je Sado liječio od strune . Iz podužeg teksta , nimalo naklonjenom Sadi , vidi se da autor nije shvatio ni Sadu kao ličnost , niti njegovo liječenje kao praktičara narodne medicine .Evo nekih njegovih , većinom tendencioznih , zaključaka :
1. Ne mogu jedan ili više bolesnika koji budu kratko vrijeme donositi ispravan sud o Sadinom liječenju , jer su oni laici . To bi jedino mogao čovjek koji bi u Ljubuškom ostao duže vremena da prostudira njegov rad .
2. Sado se zbuni ako vidi da neko pažljivo posmatra njegov rad . On tada stalno izbjegava pogled i obara oči . Zašto to ? Naravno , kad Sadik vidi da neko njemu pristupa kao nekom božanstvu , onda se sasvim drukčije vlada , gleda pravo a znanje mu se opaža u svakom pokretu . On zna da zauzme pozu i da glumi .
3. Ne smije se postavljati pitanje da li Sadik može izliječiti , nego da li svojim nadrilijekom može usmrtiti . A država mora štititi svoje državljane da ih ne usmrćuju nadriljekari , koji se jedva znaju potpisati .
4. Niko ne može pobiti da se Sadik bespravno izdavao za ljekara ( makar i narodnog ) i da je davao savjete bolesnicima u vidu zanata , bez propisane stručne spreme . Konjhodžić M. Da li Sadik Sadiković može svojim ” lijekom ” usmrtiti čovjeka ? Jugoslavenska pošta 1930 ; 280 :5 .
Lažne vijesti
Nakon što su vlasti zabranile Sadi da prima bolesnike u nekim listovima su se pojavile lažne i neozbiljne vijesti o načinu njegovog liječenja . Tako je neki beogradski dopisnik spremio bečkoj Neue Freie Presse dopis u kojem priča o Sadi kao čarobnjaku .
Istina je , veli autor teksta u Jugoslavenskom listu da Sadiković u većini slučajeva tačno pogađa dijagnozu i nakon toga daje savjet kako da se ta bolest liječi ljekovitim biljem . Sve drugo su fantazije i piskaranja neupućenih .
Na kraju dopisnik ocjenjuje da je zabrana rada Sadi greška koju bi trebalo ispraviti , jer se na njegov rad ne mogu primjeniti zakonski propisi o nadriljekarstvu .
An. O liječenju Sadika Sadikovića . Jugoslavenski list 1930 ; 101., od 3. maja .
Nije istina
Sarajevska Večernja pošta je preštampala pod naslovom Izjava gosp. Sade Sadikovića jedan telefonski izvještaj iz Mostara zagrebačkog Jutarnjeg lista , pun neistina . Sado je odmah reagirao :
Nije istina da sam ja zainteresirao veliki dio bolesnika Jugoslavije , već je naprotiv istina , da sam ja zainteresirao bolesnika i izvan granica Jugoslavije , pa svaki dan dobivam priznanja i zahvale na mojim savjetima . Nije istina da je protiv mene podnesena ikakova tužba radi liječenja žena travama , a za bolesti na maternici , niti je istina da je ikakva žena bila operirana , da se spasi od mog liječenja . Dalje , nije istina da ima od mene bezbroj krivo postavljenih dijagnoza i opasnih recepata , već je naprotiv istina , da većina žena , koje su od mene tražile savjeta , zahvalile su usmeno ili pismeno radi ozdravljenja .
Gosp. Sadik Sadiković odgovara . Jugoslavenski list 1930 ; 40 .
Ljekari-zahvalni Sadini pacijenti
Jugoslavenski list iznosi tri slučaja uspješnog liječenja ljekara , Sadinih pacijenata . Autor teksta zaključuje da bi oni , kao visoko kulturni intelektualci sigurno prozreli kad bi se radilo o šarlatanstvu , kako se mnogi danas , kako veli autor , na Sadikovića nabacuju .
An. O liječenju Sadika Sadikovića . Jugoslavenski list 1930 ; 101. , od 3. maja .
Sadine žalbe su odbijene
Objavljeni integralni tekst o zabrani Sadi da dalje liječi i savjetuje izazvao je veliki interes javnosti , a u Dalmaciji pravu senzaciju . Sado se žalio Kraljevskoj Banskoj upravi u Splitu , a kada je odbijen , žalbu je uputio na Ministarstvo narodnog zdravlja u Beogradu , koje je imalo donijeti konačnu odluku . Dakako , i ova žalba je odbijena , a banska uprava je upozorila da se Sadi apsolutno zabrani rad .
Ali , Sadi su i dalje dolazili bolesnici.O tome svjedoči novinski dopis datiran oko osam mjeseci poslije zabrane rada . Tih dana sreski liječnik u Ljubuškom bio je dr Mijušković . Vraćaju se iz jedne kućne posjete bolesniku na Žabljaku koji je stanovao u neposrednoj blizini Sadine kuće , on je u žabljačkoj kafani vidio jednu djevojku sa nekim papirom u ruci i prodavača koji je mjerio trave . Na doktorovu prijavu vlastima , policija je privela djevojku na saslušanje . Šira istraga je pokazala da Sado i dalje prima bolesnike u svojoj kući , da ih pregleda i propisuje recepte . Prodavaču trave je oduzeto ljekovito bilje nađeno u kafani .
Nova afera Sadika Sadikovića . Prijavljen je da opet nakon zabrane tjera posao . Jugoslavenska pošta 1931 ; 497 : 5. , od 19. januara .
Za hator istine
Sado je za hator istine odmah reagirao : .ja do danas nisam imao nikakve afere , a niti mi je poznato , a niti sam prije imao iza tužbe Liječničke komore u Sarajevu , a za nogu Hamdije Kuršumovića iz Sarajeva , za koju sam i riješen kod Okružnog suda u Mostaru ;
Što kaže dopisnik da mi je izdata zabrana od sreskog načelstva u Ljubuškom radi nadriljekarstva , to je istina i da sam se žalio Kraljevskoj Banskoj upravi u Splitu i Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu , koji su potvrdili prvostepenu rješidbu , ali je i to istina da sam predao žalbu Državnom Savjetu u Beograd , koja je još neriješena .
Također je istina i to da je istoga dana bila kod mene jedna žena koja kaže da je iz Prijedora . I tražila savjete . Ja sam joj u razgovoru na njezinu žalbu i plač rekao , kao čovjek radi čovječanstva , da kuha i pije dvije trave . Ona je otišla zahvaljujući . Nije mi dala ništa kao ni drugi dolazeći svijet .
U Ljubuškom , 27. januara 1931 .
Sadik Sadiković . G. Sadik Sadiković tvrdi da on ne vrši nikakvo liječenje . Jugoslavenska pošta 1931 ; 506 : 5 .
Dalje zabrane i nadzor
Sresko načelstvo u Ljubuškom donijelo je 1934. godine rješenje za permanentno žandarmerijsko kontrolisanje Sade . Otada su pred Sadinom kućom i danju i noću bili žandari .
U augustu 1934. godine Sado je pregledao jedno dijete iz Lisica , oboljelo od difterije ( Sado nije nikada išao bolesnicima , nego su bolesnici dolazili Sadi , o. a. ) . To je bilo dovoljno sreskom ljekaru dr Petru Marinoviću da Sadu prijavi vlastima , a ove su odmah povele istragu . Sresko načelstvo je presudom od 23. augusta Sadu kaznilo sa 500 dinara novčane globe ili 10 dana zatvora s pravom na žalbu . Sado se žalio Banskoj upravi Primorske banovine , ali je ona 13. oktobra svojom odlukom u cjelosti osnažila presudu Sreskog načelstva u Ljubuškom .
ND. Sadiku Sadikoviću zabranjeno liječenje. Stalna žandarmerijska patrola pred kućom .
Jugoslavenska pošta 1934 ; 1624 :3. , od 2. oktobra .
Sadik Sadiković kažnjen zbog nadriljekarstva . Jugoslavenska pošta 1934 ; 1658 : 3 .
HALID SADIKOVIĆ