Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno nedjelja, 25 Juli 2010 10:13
Klikova: 1246
30-godišnjica mature(1980-2010)
U subotu,10.07.2010 u prostorijama Gimnazije Ljubuški,održana je svečanost evociranja uspomena na proteklo gimnazijsko školovanje ove generacije uz prisustvo profesora:Ljilje Marić,Radojke Češko,Ivana Pavlovića i Kemala Mahića te 23 bivša u.čenika uz domaćina,direktora Gimnazije,profesora Matu Grbavca.“Osvježena“ su sjećanje na bivše profesore i učeničke nestašluke u toku njihovog 4-godišnjeg školovanja.Prisutnima se obratio profesor Kemal Mahić,čije izladanje donosimo u cjelosti.Učesnici skupa su potom svoje druženje,uz muziku,nastavili u restoranu „Most“ na Trebižatu i ostali do 03 sata 11.07.2010.
Poštovane dame,
Poštovana gospodo,
Sviju Vas danas pozdravljam s posebnim zadovoljstvom.Sudjelujete na proslavi 30-godišnjice mature koja je važna i dragocjena kao i sve predhodne.
Vrijeme je naravno kao i sve u životu-relativno.Ako se uspoređuje sa stoljećem,onda je 30 godina sekunda na satu povijesti.Uzmemo li kao mjerilo ljudski život on da je 30 godina bitan dio života.Pred očima imamo činjenice i posljedice:rizike i udarce sudbine,ali i zadovoljstvo i dobit.Rizike se uspjevalo savladati,udarce sudbine prebroditi,ideale ostvariti a iskustva steći.Čovjek tokom 30 godina sazrijeva na temelju spoznaja i rezultata.
A Vaša generacija je ostvarila ono što ste maštali.Postali ste ljudi sa pozivom i zanimanjem,postali ste roditelji,odgajate svoju djecu.U tom Vašem životu ponekad koristite iskustva i znanja svih onih profesora koji su ostavili pečat u Vašem srcu,u Vašoj duši.Zato se i sastajete da rezimirate prošlo vrijeme i utvrdite smjernice budućnosti.Naravno i da se podsjetite svojih kolega i kolegica,prvih simpatija,prvih drhtaja i nemira koji su obilježili prve godine Vašeg školovanja u Gim,naziji.Pa gdje su oni „leptirići u stomaku“.Ima li iz toga „ponavljanja razreda“,pa da ponovimo?!
Ko od nas profesora može zaboraviti:
Toga dobrog i divnog Kraljević Krešu,blagonaklonog i tolerantnog,
Toga Maksumić Nusreta/Nuću/ sa dnevnikom preko Grede,Mostarskih Vrata i Gradske
Tu Petrović Radmilu sa „okicama“ koje zrače
Tu Grbavac Zoru,kako prati predavanja i drhti prilikom listanja dnevnika
Toga Špago Mehu,koji je bio neuhvatljiv a kada je bio prisutan pun dosjetki,šala i ljutnje,
Tu Angelinu/Bradvica/,kako iz druge klupe,sjajnim crnim očima upija naše pokušaje da zavolite „gradivo“,
Pa Tolušić Mladenka,vedra i zdrava osoba koju rijetko srećemo puna „esencije ljubavi“
Pa Mariju Pejčinović,kako iz posljednje klupe sve vidi,prati,učestvuje i snenim očima dominira/Čestitka za ulazak u Sabor Republike Hrvatske/
Pa Maho Maksumić,koji je uvijek bio zainteresiran,učtiv,kulturan i civilizovan/čijih ruku djelo je uvijek u mojim ustima)
Pa Željko Pejčinović.legenda koji je iz blizine pratio gdje mu je Angelina,
Pa Franjo Bukmir,koji je uvijek imao neke svoje razloge,opravdane a više neopravdane
Pa Munira Maksumić/Nović/,koja je uvijek tražila pravdu,pa je u tom stilu i završila Pravni fakultet kao prva dama iz Gradske sa Visokom stručnom spremom
Pa Jadranka Primorac/Bukmir/,po kojoj raspoznajemo IV B i naš grad kada dođemo iz nekih drugih sredina,
Pa historični,da ne kažem povijesni Zoran Radić,Pa Antunović Slavica/Čuljak/,po kojoj su mene prepoznavali na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
Pa Senka Lauc,koja je upala u „kolovrat“(prezime) iz kojeg se ne izlazi,
Te izvrsna Dragica Boras,
Te miris iz Čapljine-Mara Krešić
Pa „moje“ dvije Kata i Dragica Tomas
Pa Vinka Barbarić,čiji autobus je uvijek kasnio,
Pa Vlado Vukšić,koji se uvijek „provlačio“ te tako završio fakultet!
Te Mirko Radić,sjajni drugar,
Pa Tolj Milenka,koju nisi mogao „iznenaditi“ i zateći nespremnu za odgovaranje
- svi drugi koje nisam „okarekterizirao“ a koji su širili „vibracije ljubavi…
Bili ste prvi do moga IV C generacija 1975/76,moje prve profesorske ljubavi.Želim Vam ugodno druženje i da Vas u budućnosti prati zdravlje i sreća.
Ž I V J E L I!