Dragi naš generale,
vijest da su Vas uhapsili u zemlji koju ste branili i odbranili odjeknula je među svim patriotama jače od svake bombe i granate kojima su nas ubijali tokom agresije želeći nas u potpunosti istrijebiti i iskorijeniti.
Nema nijednog patriote u ovoj zemlji, kojeg nije pogodila vijest da Vas skoro četvrt stoljeća od Vaše posljednje bitke za slobodnu, bolju i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i za njene narode čije ste živote branili , pokušavaju svrstati u istu vrstu s onima od kojih ste nas branili i od kojih ste naše živote i jedinu domovinu sačuvali.
Sada, znamo da Vam to nisu nikada oprostili.Svi koji Vas poznaju, sigurno znaju kako sada promišljate da je ovo još jedna bitka iz koje morate izaći kao pobjednik. Jer Vaša pobjeda u ovoj borbi, kao i u svim koje ste vodili, može samo biti pobjeda istine i pravde. Drugih kalkulacija u Vašim bitkama i borbama za ovu zemlju nikada nije bilo.
Ali, ne možemo, a da se ne zapitamo, zašto ste dovedeni u situaciju da se sada branite zato što ste branili ne samo svoj, nego i druge narode i ovu zemlju, u vremenima kada su ih napadali sa svih strana?
Kako je moguće da proganjaju heroje, a zločinci su na slobodi i preživjelim žrtvama godinama zagorčavaju život i dosipaju so na nikada zarasle ratne rane?
Zašto oni koji su zahvaljujući Vašim i vojnim uspjesima Vaših boraca zasjeli u fotelje nisu stvorili pravedniji i bolji sistem u kojem časne heroje i branitelje u ovoj zemlji ne može niko hapsiti i da,ako postoje neke sumnje, da ih razjašnjavaju na način koji dolikuje časnim ljudima.
A, Vi to generale Atife Dudakoviću jeste. I, znamo da je istragu protiv Vas obustavio i najviši međunarodni sud za ratne zločine i da je sve optužbe na Vaš račun odbacio kao neosnovane. I, zato nam oprostite.
Oprostite što Vas nismo znali odbraniti od zla, onako kako ste Vi branili i odbranili nas. Jer samim tim što smo dozvolili da ste danas tu gdje jeste, mi smo izgubili jednu od naših najvažnijih bitaka. Hoćemo li iz defanzive u borbi za pravdom preći u ofanzivu, nije više do Vas. Sve je do nas samih.
Avaz, piše Semira Degirmendžić