Toliko sjete, tuge i nostalgije,
samo na jednoj slici.
Stari pendžer, jednokrilni,
izbrojao je mnoge godine i decenije.
Okrečen zid, s ljubavlju
posađena ruža pod prozorom.
Ljepota koja plijeni.
Iza prozora, jedan sobičak.
Sa jedne strane šporet,
sa druge kredenac,
u sred sobe stol, drveni,
sa četiri štokrle.
Ispod stola drveni pod, tek oriban, a
na podu ćilim i rute, čiste, oprane,
otkane vrijednim rukama,
a pod prozorom sećija,
da se sjedne i gleda,
ko će da izbije
preko avlije popločane oblutcima sa rijeke,
pored probeharalih voćki,
do pola okrečenih stabala.
Iznad prozora, na zidu, ostakljeni
drveni ram sa slikama.
Mornar iz Pule, vazduhoplovac iz Sombora,
vozač iz Kraljeva
i tetka nakon vjenčanja sa tetkom,
sa još neodsječenim pletenicama,
jedna beba i prvi dan u školi
Na vratima čiviluk
i nekoliko obješenih kaputa,
do vrata kvadrat linolemua
da se odloži mokra obuća
u vrijeme kiša.
U ćošku drveni sanduk,
a na sanduku složene prostirke i prostirači,
prekriveni dekom sa oslikanim
dalekim predjelima.
Ni radije, ni televizije,
ni telefona, ni svega onoga
što je došlo s tim uređajima.
Kod vrata jedan šalter
da se upali sijalica na sred sobe,
a do šaletara utičnica,
da se uključi nešto,
ako se imalo šta uključiti.
Na stolu tepsije pite,
krompirače.
I tepsija hurmašica,
kao pamuk mekanih,
oblikovanih vrijednim rukama
i zalivenih ljubavlju.
Tako su se nekada dočekivali gosti.
Zvuk okretanja mlina za kafu
i ključale vode na šporetu.
Dočekuša i razgovoruša
Nije se imalo puno,
a imalo se svega.
Imalo se susreta, razgovora,
šale i smijeha.
I tuga se zajednički lakše podnosila.
Niko nije bio ni na koga ljubomoran,
ni zavidan.
Ako je imao jedan
imali su svi,
prije svega, razumjevanja.
Tako se lakše guralo kroz život.
U neka stara, dobra vremena.
(spagos)
1869 Posjeta 2 Posjeta danas