U Beogradu, pred 40.000 gledalaca pao je Željezničar, kojeg je sa klupe vodio Ivica Osim. Skoro 15.000 (po nekim izvještajima i 20.000) navijača iz Mostara, bilo je svjedokom historijske pobjede. Tako je FK Velež postao prvi klub iz Bosne i Hercegovine sa osvojenim peharom Kupa Maršala Tita. U četvrtfinalu protivnik je bila makedonska ekipa Breglanica. Golovima V. Halilhodžića i Dragana Okuke u prvom poluvremenu Velež je slavio sa 2:0. U polufinalu, Veleža je čekala Budućnost iz Podgorice. Utakmica se igrala u Mostaru, a Velež je slavio rezultatom 2: 1. Oba gola postigao je Vahid Halilhodžić. Datum utakmice je mnogima ostao u sjećanju, 01. april 1981. Dan kada su se navijači Veleža okupili pod imenom Crveni Šejtani, a kasnije nazvani Red Army. Mostarci su tih dana živili samo za jednu utakmicu, a to je finale u Beogradu protiv Željezničara. Kolone auta, autobusa i dva specijalna voza krenula su za Beograd. Taj dan se na Marakani zaorila pjesma i skandiranje Rođeni, Rođeni sa jedne strane i Željo, Željo sa druge strane stadiona. Željezničar je bolje otvorio utakmicu i prvi poveo golom Baždarevića sa penala u 34.minuti. Na poluvremenu trener Veleža, Miloš Milutinović, pravi odličnu izmjenu. Umjesto Mičića u igru je u ušao Vukoje. Velež vrlo brzo dolazi do izjednačenja, a zatim i do prednosti, golovima Vahida Halilhodžića. Kod drugog gola Vukoje je bio asistent. Prednost Veleža nije dugo trajala, jer je sudija Vlajić opet pokazao na penal i opet je Baždarević bio precizan. Igrala se 62.minuta, rezultat je bio 2:2. To igrače Veleža nije poremetilo i nastavili su sa napadima na gol Željezničara. Dragan Okuka u 78.minuti, na asistenciju Vahida Halilhodžića postiže gol i postavlja konačnih 3:2. Veliko slavlja Rođenih u Beogradu, ali i u Mostaru moglo je da krene. Tada je mnogima ostalo u sjećanju da su se navijači Veleža nakon utakmice klanjali Vahidu na Terazijama, kojem je ta utakmica bila oproštajna jer je bio dogovoren transfer u Nantes. – Ostvarili smo veliku pobjedu, prema mišljenju mnogih najveću u historiji Veleža. Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica u igračkoj karijeri i sigurno jedan od najsretnijih dana u mom životu, rekao je Vahid Halilhodžić. Koliko je to bila velika utakmica, dovoljno govore riječi Mehmeda Meše Baždarevića: – To je bio prvi veliki okršaj kojem sam prisustvovao. Igrali smo protiv velikog Veleža, a Kup je bio izuzetno renomirano takmičenje. Nažalost, poraženi smo, a imali smo veliku želju da pehar donesemo u Sarajevo. Zaista velika utakmica, za mene uz Videoton najveća Željina iz tog vremena. Pamtim da je atmosfera bila odlična. Postigao sam dva pogotka sjajnom golmanu i čovjeku Enveru Mariću, ali to nije bilo dovoljno, rekao je Mehmed Meša Baždarević. Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim brijegom, a preko 20.000 navijača je pjevalo u jedan glas: Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala. Beograd, Stadion Marakana, 40.000 gledalaca. Velež – Željezničar 3:2 (Vahid Halilhodžić 55’, 58’, Okuka 78’; Baždarević (p) 34’, (p) 62’) Sastav: Marić, Kalajdžić, Mičić (Vukoje), Ledić (Mulahasanović), Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Vahid Halilhodžić, Međedović, Skočajić. Trener: Miloš Milutinović Svoj doprinos u sezoni koja je krunisana prvim peharom Kupa Maršala Tita dali su i Šišić, Lučić, Obšivač, Jovanović, Mesledžija, Dilberović, Tojaga, te u to vrijeme mlade snage M. Hadžiabdić, P. Jurić, Bijedić, kao i pomoćni treneri Franjo Džidić, Marko Čolić, kondicioni trener Pero Radeljić, te fizioterapeut Govedarica.
Sport1.ba