Đuro Sladović ( 1889-1897 )
Rođen je 1845. godine . Pravne studije završio u Gracu gdje je idoktorirao 1873. godine . Služio kao državni činovnik u Srebrenici ,Gradiški , Gračanici , Konjicu , Sarajevu i Ljubuškom . Penzionisan je 1912. godine . ( 10)
Stari prokopi i ponori u polju nisu se redovno obnavljali i čistili zbog
nesloge vlasnika zemljišnih posjeda . Po nekoliko godina zemlja je bila
pod vodom zbog poplava . Kotarski predstojnik Sladović pokušao je 1896.
godine da to stanje popravi :< Pišu nam iz Ljubuškoga : Naše poljske zemlje koje se nalaze u selima
Drinovcim i Sovićim , a napose polje tako zvana Bojava , blizu 1.000
jutara ,već odavno pate od silnih poplava , koje dolaze od kotara Imoskog
u Dalmaciji . Već ima nekoliko godina , da nije moguće spomenute zemlje
izorati , niti ploda izvaditi . Za vrijeme branja kukuruza dođe tako silne
vode , da se s velikom mukom može postići sasvim mala korist i to pomoću
lađica u kojima se vozeći traži pod vodom gotovo isklicani i iskisani plod
s velikim naporom . Tako su ove zemlje izostajale bez ikakve koristi .
Vlasnici i posjednici nikad ne bijahu složni da se starinski postojeći
prokopi i ponori obnove i očiste , te iz toga razloga zemlje se nisu mogle
na vrijeme niti uzorati , niti su mogle korist dati , pa kako svake , tako
je bilo i ove godine .Ali , sada se možemo uzdati da će se i ta nezgoda bar donekle otkloniti .
Vladin tajnik i kotarski upravitelj dr Đuro Sladović dao je , naime ,
nalog Iliji Kontiću , vođi oružničke postaje u ovom kotaru da uznastoji ,
da bi se pomenuti prokopi i ponori očistili i u prijašnje stanje doveli ,
da u buduće zemlja od poplava bude osigurana i na vrijeme se mogla
obrađivati , što je Ilija Kontić odmah ovih dana i izvršio .Ne možemo propustiti , a da našem ljubljenom kotarskom upravitelju dr-u
Đuri Sladoviću izrazimo našu najdublju zahvalnost , a isto tako i
oružničkom vođi Iliji Kontiću , jer su oba pokazala da im je na srcu dobro
ovdašnjeg naroda . Filip Pandžić , glavar Drinovaca i Jure Leko , glavar
Tihaljine , u ime svojih suseljana . ( 11 )U toku 1897. godine premješten je u Sarajevo , u Zemaljsku vladu .Mihajlo Kokalj ( 1898-1900 )Rođen 1853. godine u Sloveniji , pravne studije završio u Beču 1884. godine . Od
1885. godine do penzionisanja 1905. godine radio je kao državni činovnik u Sanskom
Mostu , Nevesinju , Srebreniku , Brčkom , Orašju , Čajniču , Ljubuškom , Bihaću i
Ključu . ( 12 )Ljubuški dopisnik ” Bošnjaka ” dijeli sve komplimente kotarskom predstojniku Mihajlu
Kokalju na energičnom suzbijanju alkoholne bolesti u ljupkom gradu , koja je , do
njegovog dolaska , bila poprimila zabrinjavajuće razmjere :…tako je isto i u našem Ljubuškom , među našim narodom , a osobito među našom
muslimanskom omladinom , taj po ljudstvo otrovni običaj bio u tolikoj mjeri
ukorjenio , da su neke krčme u našoj kasabi-a toga se moglo i po selima naći-stojale
po cijele noći otvorene , te je u njima vazda bučilo , a noćne lole kad se u
mejhanama nakreši…( 13 )Kotarski predstojnik je smanjio broj krčmi i ograničio njihovo radno vrijeme .Mihajlo Kokalj poveo je 1899. godine akciju za izgradnju nove veće i prostranije
džamije u Čapljini ( tada je ovo mjesto pripadalo ljubuškom kotaru ) umjesto stare
koja je bila u derutnom stanju .Za izgradnju džamije od čapljinskih Bošnjaka
prikupljeno je 800 forinti . Bogati čapljinski trgovac Salihaga Fazlagić prilogu je
dodao još 1000 forinti i sav novac odmah odnio predstojniku Kokalju u Ljubuški
.Kokalj je poslao svog nadcestara u Čapljinu i naredio mu da izradi plan nove
džamije . Po ovom planu , građevinske i stolarske radove izveli su ljubuški majstori
Delići i Vitkovići .Ova džamija je svojevrstan spomenik vjerske tolerancije ; inicijativu i plan gradnje
dali su ugledni katolici , novac za gradnju su prikupili muslimani , a gradili su je
pravoslavci . ( 14 )Heinrich Ferstel ( 1901-1903 )Rođen 1867. godine u Beču , gdje je završio studije prava i stekao
doktorat nauka 1891. godine . Pored njemačkog , znao je dobro francuski i
talijanski , a služio se engleskim i bosanskim jezikom . Kao državni
činovnik radio je u Sarajevu , Mostaru , Travniku , Doboju i Bihaću . Od
1912. do 1918. živio je u Beču . Penzionisan je 1920. godine . ( 15 )Bio je kratko , ali ostavio je utisak prijazna i iskrena čovjeka . Narod
ga je doživio kao svog prijatelja sa istančanim smislom za pravdu .
Svojski se zauzeo za regulaciju rijeke Mlade i izgradnju brdskih i
seoskih puteva , proširio je zgradu osnove narodne škole u ljupkom gradu
, na Humcu je sagrađena osnovna škola .Ljubušaci su mu se zahvalili biranim riječima :.> Prije četiri mjeseca bijaše premješten naš kotarski predstojnik
gospodin baron Ferstel , kojeg svi građani naši i pokraj sve mutne have
cijeniše kao dobra i plemenita čovjeka i veoma razumna i pravedna
činovnika , nu na žalost do sada isti ne bijaše , osim u srcima našim , u
javnosti pofaljen .Pošto baš ovaj plemeniti i za svako dobro svih nas u našem kotaru bez
razlike vjere živućih stanovnika zauzeti gospodin svojim prijateljskim i
iskreno mudrim postupkom u djelima , za nas korisnim , zaslužuje najbolju
falu , priznanje i blagodarnost svega stanovništva našeg kotara , te je
dosta začudno , kako o istom u javnosti ne bi progovoreno , pa se za to
evo ja odlučih , makar i kasno , da koju progovorim .Naš bivši gospodin predsjednik baron Ferstel u prvom redu bijaše prema
svakom prijazan i iskren , pa gdje je vidio pravdu , sa najvišom ju je
željom ostvario , a gdje je vidio krivo , gledao je da dotičnom ili masi
istinu na tanko dokaže . U tome je sa pronicavošću svoga duha i rijetkom
marljivošću tako uspijevao , da su pojedinci i masa bili uvijek uvjereni
u pravu i krivu .Svojim mudrim i upravo očinskim savjetima tako je na narod djelovao , da
je njegove savjete kao veoma pametnog prijatelja držao ; i zaista on je
narodni prijatelj taki , da se više ni od jednog vrlo pametnog i
naprednog rođenog našeg građanina ne bi moglo zahtijevati . Bože nam
ovakvih patriota !Njegova dobra djela koja je nama Ljubušacima učinio , da opišem nijesam u
stanju , nu dosta je kad istaknem samo to , što prigodom reguliranja
rijeke Mlade znao je tako djelovati na naš narod , da je isti lahko sfatio
korist regulacije , pa je narod ostao miran i zadovoljan , radnju gledao i
veselio joj se kao jednoj najkorisnijoj stvari .Gospodin baron postigao je to svojom zamjernom genijalnosti i
požrtvovanošću , jer ni jednog pedlja regulacije neima , a ni jedan skup
ili komisija nije bila , gdje on ne bijaše u svako doba , da svoje savjete
narodu i dotičnom povjereniku regulacije dade , i tako je svojom marljivom
djelatnošću sve nesporazumke predusreo , da se je uređenje prokopa
najljepšim radom svršilo , te sada naš narod , fala Bogu , uživa korisne
plodove tog svršenog djela . To je jedno , a gdje su naši poljski i brdski
putevi , koji su plod njegovog revnog nastojanja .Gdje su , dalje , njegovi prelijepi planovi i zamisli oko našeg ekonomskog
i gospodarstvenog stanja , koja je mislio sigurno ostvariti .Što se tiče prosvjete , vidljivo je djelo proširenje naše školske zgrade i
novo sagrađene i otvorene škole na Humcu , iz čega se vidi , što je
gospodin baron u tom pogledu nakanio bio da izvede . S jednom riječi , on
je u nas došao pun kulturnih ideja i vruće želje , da nam , s Božjom
pomoći i visoke vlade voljom pomogne i on je jedino bio taj , koji je
neumorno istraživao stvari , koje su nam korisne , pa da nam ih svojim
patriotskim zauzimanjem ostvari .Iz srca žalimo što nam je visoka vlada takog valjanog čovjeka i našeg
prijatelja između nas bar tako rano premjestila . Kad ovo velim , siguran
sam , da ugađam željama svih građana i sveg naroda našeg kotara , jer sve
više učestavaju lijepi glasovi o gosp. Baronu .Daj Bože , da se ovaki napredni ljudi u našoj domovini uvijek množili .
Moje sile ovoliko sposobne bijahu , pa moje istomišljenike ljubitelje
pravde i istine molim , da mi je zamjere , ako ovim njihovim željama nisam
dostojno ugodio ; a čovjek je dužan onoliko koliko može .Vi gospodine uredniče primite bratski mahsus selam . Ljubušak > . (16 )HALID SADIKOVIĆ
