LJUBUŠKI KOTARSKI PREDSTOJNICI ( 3 )

Ðuro Paulic ( 1904-1906)O ovom ljubuškom kotarskom predstojniku se , sticajem okolnosti , najviše pisalo u
novinama .

U toku 1905. i 1906. godine u srpskim i hrvatskim novinama razvila se žucna polemika
oko njegovog lika i djela . Srbi su ga nazivali < glasovitim srbožderom > , Hrvati
su ga velicali kao svog istinskog pretstavnika , a muslimani su u njemu vidjeli svog
zaštitnika .< Citali smo u frankovskom < Osvitu > žucne napadaje na sve Srbe u Ljubuškom , a
osobito na našu srpsku citaonicu , oko koje smo se svi , kao sirocad oko majke ,
skupili i koja mu je trn u oku ; mi se ne bismo , kao ni svi pametni ljudi na to
klevetanje ni osvrtali , jer nas se ne tice to blato koje na nas baca i po njemu
pada , da se ne služi denuncijacijama proti ovoj dvojici-trojici cinovnika Srba ,
koji se medu nama nalaze-krivo mu je što su sobe srpske citaonice vazda pune , a u
njihovoj hrvatskoj nema nikada niko .Sudeci po prostackom stilu tijeh dopisa , izgleda vrlo vjerovatno i s pravom
sumnjamo da ih je pisao glavom ljubuški kotarski predstojnik Ðuro Paulic , jer
njegovi napadi na Srbe i sve što je srpsko ne mogu se više snositi . Mi njemu ne
zamjeramo što je Hrvat i što svoje frankovsko hrvatstvo svugdje istice i sa Hrvatima
šuruje , dok na sve Srbe prijeko gleda , neka mu bude , ali bar nas da pusti na miru
.Krivo mu je što cinovnik smije da bude Srbin , pa bi ih svijeh u caši vode popio , a
kad je cuo da je jedan od njih premješten , njegovo se je hrvatsko srce rasplinulo
od veselja .U njihovoj hrvatskoj citaonici koja je , kao neprirodna , poput i svih njihovih
ustanova u našoj otadžbini , sama od sebe propala , cetiri odbornika su cinovnici ;
na zabavi koju je negda , još dok je životarila , priredivana , igrali su kao
diletanti gotovo sami cinovnici , pa im nikada niko od Srba ne rece ni crno ti oko u
glavi ; majalesu (svecani izlet u maju u prirodi , o. a. ) koje su milosrdne sestre
sa svojim ucenicama ljetos priredile , cujemo da se je on dao hrvatskom trobojnicom
zakititi i pred hrvatskim bajrakom došao je s njima u Ljubuški sa teferica-pa mu od
nas nikada niko u grijeh ne upisa ; nikada nikakva hrvatska svecanost , ( a prije ih
nije ni bilo ) ne da se zamisliti bez njega , jer im je on duhovni pokrovitelj , a
ljetos prilikom doceka nekakva fratra na njegovim , kotarskog predstojnika Paulica
kolima , vijala se je hrvatska zastava-pa mu to niko od nas Srba u grijeh ne upisa .A da što on nas u miru ne pusti , kad mu ništa ne cinimo , jer da se je šta , makar
i prividno , u našoj citaonici nezakonito dogodilo , on bi nam je odmah zatvorio ,
za cim mu srce žudi , ali nece docekati .Zar mu je malo što i na pojedinim Srbima svoj gnjev iskaljuje , pa se sad podigao i
na srpske naše ustanove , koje mi sa svojom krvi podižemo i svojim žuljevima i
znojem izdržavamo .Zar mu je malo što je rastavio Srbe gradane od cinovnika , a do njegova dolaska nije
postojala razlika izmedu gradana i cinovnika .Zar mu je malo što je citavoj jednoj srpskoj kuci , najuglednijoj u Ljubuškom ( kuca
Vitkovica , o. a. ) pismeno zabranio pristup u kotarsku zgradu u kojoj su svi uredi
; valjda mu clanovi te kuce pometaju racune i kao da mu nije dosta , što proti toj
kuci sa njegovim jednomišljenicima po budacima i po tudim kucama , tajno , da ga
niko ne vidi ( imamo pismene dokaze u rukama ) radi , hoce valjda da za to i
kotarski ured upotrebi .A kakav je prijatelj Srba ,vidi se i po tom , što je današnjeg predsjednika srpske
škole predao državnom odvjetniku , samo zbog toga , što je taj Srbin , slucajno
dvije pozivnice kotarskog ureda iskidao , pa kad je državni odvjetnik tu tužbu kao
neosnovanu odbio , onda ga on , predstojnik , za to , ni kriva ni dužna globio , a
njegovo ponašanje prema Srbima ilustruje najbolje to što je ljubuška opcina njegovom
inicijativom pismeno molila zemaljsku vladu u Sarajevu da naredi duhanskom otkupnom
uredu u Ljubuškom da sve Srbe radnike otpusti ( prijepis te molbe , br. 145. , imamo
u rukama ) .Eto vidite , gosp. Predstojnice , Ðuro Paulicu , da mi umijemo vratiti šilo za
ognjilo , ali ne sumnjicimo nikoga , sve što kažemo to cemo i dokazati , pa vam je
bolje da zavucete dušu u se i nemojte nas izazivati , a vaša želja da ugušite
Srpstvo u Ljubuškom ostace samo < pia desideria > ( < pusta želja > , o. a. ).Ni vama , ni ikakvoj sili , nece poci za rukom da ubijete u nama srpsku misao , koju
cemo vazda , pa bilo vam pravo ili ne , visoko nositi i držati , niti ce nas iko s
našeg puta skrenuti , jer : naša staza ne krivuda !A vi , ako nas još ma cim bilo izazovete , iznijecemo vaša djela na vidjelo .Srpce <.( 17 )< Pred nama je citav naramak podviga cuvenog ljubuškog predstojnika , glasovitog
srboždera Ðure Paulica , od kojih cemo , s vremena na vrijeme iznositi po gdje koje
njegova srbofobskog rada , sve dotle dok nam ne da jemstvo svojim radom , da ne
upotrebljuje predstojnicki položaj samo zbog toga da Srbima štetu nanosi .30. marta t. g. prodavalo se imanje na dražbi negdašnjeg glasovitog Hrvata F. L. (
Franje Luburica , o. a. ) u Ljubuškom , i to je imanje htio jedan Srbin da kupi , no
u tom slucaju prepuklo bi frankovsko srce predstojnika Paulica , pa u to ime sklopio
je konzorcijum od katolika i to : svoga kuma Ante Babica , Ive Milica i Stanka
Vasilja i pozvao ih u sobu Nikole Džamonje gdje su vijecali kako da to osujete , što
im je i pošlo za rukom , pa i ako su to imanje platili 10 hiljada kruna preko
procjene , to je imanje kupio predstojnikov kum Ante Babic > .Dopisnik < Srpske Rijeci > se pita :.< Je li posao predstojnikov da se u privatne stvari gradana miješa , protežirajuci
jedne na štetu drugih , ne znamo , ali svakako to baca rdavu i ružnu sliku na
nepristranost , pa po tom i cast jednog kotarskog predstojnika < .( 18 )Hrvatski < Osvit > brani Paulica kao vrijednog i tolerantnog predstojnika :< U 152. broju < Srpske Rijeci > razmahao se nekakav Srpcic iz Ljubuškog , e da bi
covjek na prvi mah rekao tu je oko njega okupljena sva kosovska vojska . Sve je kod
njega srpsko osim kotarskog predstojnika , pa još njega ukloniti , gotova je bitka
na Kosovu . Clanak je uglavnom uperen protiv vrijednog i požrtvovanog g.
predstojnika Paulica , dok nuzgredno taj dopuz grmalj vrijeda i izazivlje naš
hrvatski narod koji je ovdje iskljucivo bez grmaljske zaraze > .Narod je , a ne Paulic , istice se dalje u dopisu , tražio od zemaljske vlade da se
iz vage protjeraju Srbi i da se tu zaposle domaci ljudi , kao i da se katolici i
muslimani < urodenici > izjednace u platama sa Srbima . Narod traži da < grmalji <
idu tražiti zarade gdje je njihova < svieta u vecini > i da se dade prednost <
mješcanima > .Dopisnik na kraju navodi da je do povlaštenog položaja Srba u Ljubuškom došlo
stalnim popuštanjem dobrog predstojnika Paulica . ( 19 )Bošnjaci su u < Bošnjaku > branili Paulica isticuci njegovo zauzimanje da
muslimanska sirotinja u Ljubuškom ne ostane < bez kuce i kucišta > :< Ima nekoliko vremena zaredali su clanci sve jedan gori od drugoga , po domacim i
stranim srpskim novinama , koji napadaju žestoko na našeg predstojnika gosp. Paulica
. Znajuci šta je u bitnosti na stvari i kakvi su motivi vodili naše hrišcane na ono
neistinito pisanje , grjehota bi bila , kad i mi muslimani , koji smo u vecini , ne
bi o tome u javnosti govorili .Naša bratija , naime , podigla je kuku i motiku na našeg kotarskog predstojnika
jedino za to , što ovaj , u pravom smislu rijeci covjek , ne dopušta , da oni mogu
siromašna imanja u bescijenje kupovati , kako su to do sad nauceni bili . Tu skoro
prodavala se nekretnina jednog muslimana , pa < bratija > htjela u mutnom loviti ,
nu to im ne pode za rukom , jer se to drukcije svršilo .Naredbom visoke zemaljske vlade osnovana je siromaška potporna zaklada , iz koje se
u slucaju potrebe može uz jamcevinu dignuti zajam ; ta zaklada je u rukama našeg
kotarskog predstojnika , koji taj novac upotrebljava u pravu svrhu . Time se ,
dakako , ukinula prilika našoj < bratiji > , a osobito onom za koga < Srpska Rijec >
veli da je htio kupiti nekretnine Frane Luburica i koji je 20 islamskih kuca
raskucio-da po svojoj volji gule siromahe . To je jedini uzrok što ova šacica naših
hrišcana vice na kotarskog predstojnika gosp. Paulica >…( 20 )U ljupkom gradu je u maju 1906. godine izbio štrajk radnika u otkupnom uredu duhana
. Po ocjeni nadredenih , kotarski predstojnik Paulic je djelomocno kriv za nesumnjiv
uspjeh štrajka , jer je kasno i mlako reagirao tako da su radnicki nemiri prestali
tek poslije vojne intervencije . Premješten je u Sarajevo , a na njegovo mjesto
došao je Mihajlo Murko .Povodom njegovog odlaska iz Ljubuškog , ponovo se razvila polemika u novinama .
Hrvati i Bošnjaci su ” svim silama ” nastojali da on ostane u ljupkom gradu na
ranijem položaju , Srbi su se radovali da odlazi .Grupa ljubuških prvaka je 22. jula 1906. godine dala ” izjavu ” o podršci Paulicu i
brzojavnoj peticiji upucenoj Burijanu 9. jula u Sarajevo :” Mi podpisani izjavljujemo da nismo nicijim nagovorom , a još manje nagovorom
predstojnika g. Paulica , brzojavnu peticiju dne 9. o. mj. na preuzvišenog g.
Burijana odaslali , nego smo je odaslali iz vlastitog pobudenja , jer smo bili
duboko dirnuti kad smo culi da je premješten naš obce obljubljeni g. predstojnik ,
koji je u svakom pogledu branio opce interese naroda , kao i interese države ,
jednom rjecju , bio je pravedan , da takovog ovaj kotar do sada nije imao .U Ljubuškom , 28. srpnja 1906 .Ivan Žulj-Ružici ,                                 Mate Bebek-Vitina ,Ivan Vištica-Veljaci ,                                      Nikola Vukojevic-Šipovaca ,Jure Gašpar-Pregrade i Hrašljani ,                Ivan Culjak-Klobuk ,Vidak Planinic-Cerno ,                                      Ivan Bubalo-Hardomilje ,Mate Tomic-Radišici ,                            Luka Cuvalo-Proboj ,Ante Granic-Vašarovici .Glavari i muktari ljubuških mahala :Hasanaga Sadikovic ,Salihaga Konjhodžic ,Halid Lalic ,Avdo Hrnjicevic ,Muše Alendar ” . ( 21 )Prije napuštanja ljupkog grada Ðuri Paulicu priredena je oprostna vecer u objektu
Juke Tomica u Radišicima . O tome < Osvit > piše :< Povodom odlaska naše obceobljubljenog g. Ðure Paulica iz naše sredine-priredila su
ovdanja društva , > Surejja > i < Trebižat > , te drugi gradani i seljaci ljubuškog
kotara u zajednici , oprostnu vecer . Nadajuci se odbor da ce ova vecer oprostna
biti sjajno posjecena , odredio je da se oproštaj drži izvan grada u Radišicima u
prostranoj bašci Juke Tomica . I zbilja , odbor se nije prevario , jer je oproštaju
prisustvovalo preko 200 osoba . Divno je i impozantno bilo vidjeti izmiešane : cohe
i mantije , šešire i fesove , cakšire i hlace , te razlicitu seosku narodnu nošnju .Pošto se svjetina slegla i malo odmorila , a nakon toga malo založila , zaredale su
se razne zdravice u kojima su se isticale kroz kratko vrijeme boravka u našem gradu
zasluge g. Paulica . Iza zdravice istupile su korporacije gradana , društva mladeži
i seljaka s barjacima pjevajuci narodne pjesme i pozdravile svaka za se svoga
ljubimca . Poslije svakog pozdrava dignut je g. Paulic na ramena , te ponešen uz
burno klicanje : Živio gosp. Paulic !-oko citave sjedece publike .Oko deset sati pošlo je sve skupa posjedavši u kocije i pojahavši konje u grad .
Kocija g. Paulica bila je sva iskicena lampionima . Krecuci se povorka lagano se
primakla gradu , te na ulasku u grad zaustavi narod najedanput kociju g. Paulica i
ispregne konje , te ga narod provuce klicuci : Živio otac sirotinje Ðuro Paulic
!-kroz grad sve do avlije njegovog stana . Ni iz avlije u stan narod nije dao
g.Paulicu da ide na nogama , nego ga uzeše na ramena i iznesoše u stan pa posadivši
ga na stolicu pod prozorima zaori se u stotinu grla pjesma koja se završi trokratnim
poklikom : Živio Paulic ! Iza tog se narod razišao u malenim grupama razgovarajuci
se o dobroti Paulica i žaleci njegov odlazak izmedu nas .Iza toga do tri dana u utorak , 28. kolovoza u dva sata po podne , pred ovdašnjim
hotelom iskupila se pliva i mrav da se oprosti sa svojijem miljenikom , jer su culi
da istoga dana odlazi . Kocije su sve i privatne i druge bile zarucene , konji
osedlani i bicikli pripravljeni , cekajuci pred hotelom poredani da se krene na put
u pratnju g. Paulicu . Oko dva i po sata izgrli se i izljubi s bogatašem i siromahom
g. Paulic i sjede s svojom cestitom familijom u kociju . Povorka biciklista , onda
konjica , a za njima kocije kretale su se tiho i lagano , a narod mašuci rupcima ,
davao je znak zadnjeg < alah imanet > .Pred Studencima Paulica je cekao slavoluk , klicanje seljaka i peceni janjac i druga
< pokrepa < starog Pavla Keže . Pred odlazak vlaka iz Capljine vesela mladež je
pjevala > Liepa naša domovina ! < i klicala Paulicu i Hrvatskoj .Kad su se vracali kuci Ljubušaci su osjecali da su zauvjek izgubili jednog dobrog
prijatelja . ( 22 )Nekoliko dana kasnije , muslimani su u < Bošnjaku > izrazili žaljenje što iz njihove
sredine odlazi covjek vrijedan poštovanja , > uzor cinovnika i narodnog prijatelja >
:< Visoko zajednicko ministarstvo premjestilo nam je iz Ljubuškog u Sarajevo našeg
mnogo zaslužnog kotarskog predstojnika Ðuru Paulica . Naš obljubljeni kotarski
predstojnik Paulic sa svoga mnogogodišnjeg službovanja u našem gradu i kotaru stekao
je opce štovanje i simpatije sviju slojeva ovog grada i kotara , bez razlike
vjeroispovijesti . Mirne duše velim , mlad ili star , cinovnik i gradanin , jednom
rijecju , svako ga je poznavao kao uzor cinovnika i narodnog prijatelja .S toga nas je glas o njegovom premještenju iz Ljubuškog veoma razžalostio . Naš
nezaboravljeni kotarski predstojnik Paulic ostavlja nama muslimanim a najugodniju
uspomenu , te ce ga se naše muslimansko gradanstvo dugo i dugo sjecati , želeci od
Boga da ga za njegovo krasne i rijetke vrline u što kracem vremenu okiti dolikujucim
vijencem > . ( 23 )HALID SADIKOVIC

911 Posjeta 2 Posjeta danas