Kao i danas , tako i prije preko 100 godina , općina Ljubuški je muku mučila
sa svojim proračunom ,ali njenim prvacima nekako je uvijek polazilo za rukom
da usklade potrebe i prihode ljupkog grada . Morali su se osloniti samo na
vlastite resurse i snalaziti se kako znaju i umiju .
Nisu mogli računati na
dotacije , jer ih nije ni bilo . Svaka kruna uštede i prihoda bila je , kako
se obično veli , > velika k'o kuća > . Bili su prilično realni u procjeni ;
uz obavezno Vladino odobrenje proračuna iz Sarajeva obično su dolazile
neznatne izmjene samo u nekim stavkama .Iz proračuna općine za davnu 1903. godinu vidi se da je grad Ljubuški tada
imao troškove ( potrebe ) i prihode ( pokriće ) svojstvene urbanoj sredini .
Svaka stavka proračuna govori za sebe i nije samo gola cifra troškova ili
prihoda . U gradu se živjelo jednolično i skromno , bez optimističkih
predviđanja da može značajnije krenuti na bolje . Čini se da je taj
prikriveni ljubuški smisao protiv razočarenja prisutan i danas.Proračun za 1903. godinuPotrebaI Općinski ured ( Gradsko poglavarstvo)
4590 kruna1.Funkcionalni doplatak gradskog načelnika
6002.Funkcionalni doplatak gradskog podnačelnika
9603.Plaća općinskog podvornika
4804.Pisarnički paušal općinskog ureda
1005.Ogrjev i rasvjetljenje općinskog ureda
606.Za osiguranje općinskih zgrada
1107.Zemaljskoj banki otplata godišnjih obroka
17808.Za otplatu duga sarajevskoj dioničkoj pivari glede uvođenja rasvjete (
acetilena ) u općinski hotel
500II Redarstvo
1860 kruna1.Beriva nadzaptije
6242.Beriva 2 općinske zaptije
10563.Paušal za odijelo i naoružanje zaptija
180III Zdravstvo
1564 kruna1.Plaća primalje
6002.Plaća za živodera
203.troškovi za održavanje ambulatorija
5644.Troškovi za kalemljenje djece
405.Neutjerivi bolno-opskrbni troškovi tuđim bolnicama
2006.Troškovi za sahranu ubogih
1007.Troškovi za dezinfekciju
108.Za nabavu Hailcerum*
30IV Ceste i građevine
2100 kruna1.Plaća cestara
4802.Za uzdržavanje kanala
603.Za uzdržavanje vodovoda
804.Za uzdržavanje cesta , ćuprija i kaldrme
5005.Uzdržavanje općinskih zgrada
5006.Uzdržavanje cestarskog alata
207.Uzdržavanje i ćišćenje općinskog zahoda
608.Za popravak česama Gožulja , Vodice i Zaguše
3509.Za popravak općinskog zahoda na Žabljaku
50V Nastava
3056 kruna1.Berivo učitelju
11002.Plaća školskog podvornika
3603.Stanarina učitelja
2404.Ogrjev za učitelja
1205.Školski paušal
406.Stipendije za dva učenika
6007.Nabava pisaćeg i crtaćeg pribora
1208.Nabava školskih nagradnih knjiga
409.Knjižnica za učitelje
2010.Knjižnica za učenike
2011.Ogrjev i osvjetljenje škole
14012.Troškovi za školski vrt
4013.Isplata firmama Paher-Kisić i Luburić za isplatu starog duga od kupnje
pisaćeg i crtaćeg pribora
216VI Vatrogastvo
20 krunaUzdržavanje sprava
20VII Rasvjeta grada
1080 kruna1.Palitelj lampi
4002.Rasvetljenje ulica i trgova
6003.Za uzdržavanje lampi
80VIII Ukonačenje vojske
300 kruna1.Troškovi za ukonačenje vojske
2002.Uzdržavanje častničke sobe za strance
100IX Sirotinjstvo
500 krunaZa potporu siromaha
500X Poljoprivredni troškovi
708 kruna1.Čuvar bikova
2882.Uzdržavanje bika
3603.Uzdržavanje magareće škole
60XI Troškovi samouprave
1868 kruna1.Plaća 4 stalna prijamnika-daća po 36 kruna mjesečno
17282.Za nabavku tiskanica općinskom uredu
140XII Razni troškovi
512 kruna1.Zemaljski porez od općinskih zgrada i zemljišta
2902.Nepredvidivi troškovi i svečanosti
1503.Za pripomoć plaćanja poštonoše
72Ukupno
18158 kruna
PokrićeI Dohoci iz općinskog imetka
1224 kruna1.Najamnina od općinskih zgrada
12002.Najamnina od općinskih zemljišta
24II Dohodak od ukonačenja vojske
100 krunaIII Dohodak općinskih daća
18040 kruna1.Uvoznina ( potrošarina )
117002.Behija
2003.Zebhija ( mesarina )
28004.Kantarija
22005.Telalija
406.Pijacovina ( sajmovina )
5007.Klaonica
600IV Razni prihodi
20 kruna1.Psetarina
20Ukupno
19384 krunaVišak pokrića nad potrebama
1226 kruna
* Nepoznato.Proračun općine i Pravilnik za pobiranje općinskih daća za 1903. godinu
sa Cjenikom usvojeni su na sjednici Općinskog vijeća 19. septembra 1902.
godine uz prisutnost načelnika grada Mahmutage Mahića , podnačelnika
grada Franje Luburića i kotarskog predstojnika barona Ferstela .
Općinski bilježnik bio je perovođa Alija Bukovac .Zemaljska vlada je odobrila Proračun i Cjenik za pobiranje općinskih
daća za 1903. godinu uz neznatne izmjene konačno 3. januara 1903.
godine ( potrebe u iznosu od 17.942 krune , pokriće 19.384 krune i
višak 1442 krune ) .U obrazloženju pojedinih stavki Proračuna ubilježeno je < detto > , tj.
kako je navedeno , izuzev nekih :1.Općina je prilikom iznajmljivanja općinskog hotela dioničkoj pivari u Sarajevu
ugovorila uvođenje rasvjete ( acetilen ) i dala ga je uvesti još početkom 1902.
godine . Taj novac je najmila od pivare bez kamata , s tim da joj se povrati u 1903.
godini .2.Sa tri izvora ( Gožulj , Vodica i Zaguša ) voda se proliva izvan česmi , te
postoji bojazan da se koji od izvora izgubi .3.Škola je uzela pisaćeg i crtaćeg pribora od firmi Pacher-Kisić , te firme Luburić
u vrijednosti od 95 kruna i 24 helera . Obe firme zadužuju Općinu , jer je škola
pribore uzela i potrošila .4.Troškovi za konačenje vojske povisuju se na 100 kruna , jer se uviđa da da se sa
manjom svotom neće moći proći . Sada je u Ljubuškom stalna vojska , a vježba
rezervista takođe će se u Ljubuškom održati , kao i 1902. godine kada su troškovi
iznosili skoro 200 kruna Pokriće je grad namicao od općinskih daća ( oko 93,0 % ) i najamnina općinskih
zgrada i zemljišta ( oko 6,3 % ) .Pobiranje općinskih daća u općini vršeno je prema posebnom Pravilniku i Cjeniku .Dominantna općinska daća bila je uvoznina . Prema Proračunu za 1903. godinu ,
iznosila je 11.700 kruna ili 60,36 % od ukupnog prihoda . Plaćala se na vino , mošt
, vino pjenušac , pivo , žestoka pića , esenciju , sirovo meso , svježi loj , masti
, slaninu , suho meso , suhu ribu , salame i kobasice . Plaćanje uvoznine bilo je
isključeno za predmete koji se prevoze u druga područja , za vojne pošiljke i hranu
i piće za obiteljske potrebe uz ograničenja .Mesarina ( zehbija ) se morala platiti < prije klanja od svakog
marvinčeta , ako se meso ma bilo samo i djelomice namjerava prodati ili
za prodaju prirediti > u presnom stanju ili kuhano , pečeno , sušeno <
itd.Veliko rogato blago moglo se klati samo u općinskoj klaonici . Za
održavanje , čišćenje i nadzor klaonice uvedena je pristojba po težini
zaklane stoke . Svako prikraćenje ovog dohotka kažnjavalo se trostrukim
iznosom pristojbe .Behija se plaćala pri prodaji velike rogate marve , konja , magaradi i
mazgi ( mula ) u visini od 2,5 % prodajne cijene.Telalija je iznosila 5 % od postignute prodajne cijene .Pijacovinu je plaćao prodavac zavisno od vrste robe i prodajnog mjesta (
površina , otvoren prostor , šator itd ) . Na blago se pobirala jedino na
dane sajma .Ko je imao psa u < opsegu grada > , starijeg od tri mjeseca , morao je plaćati
psetarinu u iznosu od 4 krune godišnje . ( 1 , 2 )Sedmični sajam ili po ljubuški < pazar > u Ljubuškom počeo je sa radom
18. decembra 1882. godine ,a prvi godišnji pazar 29.i 30. septembra i 1.
oktobra 1884. godine ( 3 , 4 )Općina je svoj dohodak obično davala u zakup . ( 5 )Pri prodaji svog dohotka općina ponekad nije lako nalazila kupca :< Pošto je ostala prodaja općinskih dohodaka grada Ljubuškoga za god. 1892. na
javnoj dražbi dne 23. novembra o. g. bez uspjeha , to se ovijem ponovo otvara rok na
dan 19. decembra o. g.u 10 sati prije podne na kojem će se pomenuti dohotci
najboljem nudiocu u zakup predati . Dohotci su ovi : Uvoznina . Behija . Zehbija .
Kantarija . Pijacovina . Telalija . Dohodarina od klaonice . Ustanovljena je cijena
na 3888 forinti a. vr. za sve dohotke . Dražba će se obdržavati u prostorijama
općinskog ureda . Dražbeni uslovi mogu se uviditi kod ovog ureda za vrijeme
uredovnih sati.Općinski ured Ljubuško , 1. decembra 1891.> ( 6 )Grad Ljubuški je dobio posebno marveno sajmište 1908. godine . * ( 7 )Na glavnim ulazima u grad Ljubuški bile su malte-svojevrsne carinarnice na
kojima su maltari ( općinski nadglednici ili nadglednici zakupnika )
naplaćivali pristojbu za robu i vozila kad su ova stupala u grad Ljubuški .
Uvoznik je bio obavezan nadgledniku prijaviti vrstu i količinu robe i
pokazati mu propratne listine . Kada je postojala temeljita sumnja u
očitovanju robe ili krijumčarenje , nadglednik je imao pravo robu detaljno
pregledati , a osobe pretresti . Poslije uplate uvoznine , uvoznik je
dobijao potvrdu-buletu,koju je morao pokazati službenom organu općine na
njegov zahtjev .Za zatajenje robe na malti ili uvoz van malte , uz konfiskaciju robe i druge kazne ,
slijedile su i novčane kazne od 10 do 100 kruna . O malti u Pravilniku o općinskim daćama i drugim općinskim dokumentima
ima malo riječi . Prema čl. 2. ljubuškog Pravilnika < pristojbi uvoznine
podvržene predmete slobodno je samo glavnim putem , tj.kroz maltu uvesti
< , po čl. 3 < uvoznina ima se platiti pri ulasku u Ljubuški ili u
njegovo područje , odnosno na malti ( brklji , Einfuhr-Aufsichtsposten
).> i po čl. 4. < uvoz pristojbi uvoznini podvrgnutih predmeta slobodan
je samo glavnim putem ( maltom , brkljom ) > .Za vrijeme Prvog svjetskog rata na ljubuškim maltama se za svaki osobni auto morala
platiti uvoznina od 1 krune , teretna kola 30 helera , fijaker 20 helera , bicikl 10
helera . ( 8 )Ljubuška malta je funkcionirala dugo godina i u vrijeme Kraljevine Srba,Hrvata i
Slovenaca . Bilo je i prekida u njenom radu , ali oni nisu trajali dugo , jer Općina
, i pored svi nastojanja , nije mogla naći drugi izlaz za podmirenje svojih
potreba.Ljubušaci su se tješili da postoje malte i u Čapljini , Stocu , Bileći i
Trebinju .Odbor mostarske oblasti u aprilu 1928. godine ukinuo je ubiranje gradske maltarine
na osobne automobile u svim općinama osim ljubuške . Istaknuto je da je ljubuška
općina jedna od najsiromašnijih i da je glavna stavka prihoda u njenom proračunu
uvoznina na osobna auta koja dovoze pacijente narodnom ljekaru Sadiku Sadikoviću .
Pri tome je Oblasni odbor preporučio općini Ljubuški da u 1929. godini nađe drugi
izvor prihoda , jer će se uvoznina na osobna auta i njoj ukinuti . Funkcioneri
oblasnog odbora su maltu tumačili kao ostatak feudalne prošlosti,ali su je u Mostaru
zadržali sve do 1945. godine . ( 9 ) Općina Ljubuški se teško rastajala od ovog značajnog izvora prihoda . Ne zna se kada
je ljubuška malta prestala sa radom . Danas joj nema ni traga . Nije ostao ni
toponim < Malta > kao u mnogim našim gradovima .* Prema sjećanju Ahmeta Muminagića , sina Muhamedova ( 1928 ) , odlična
poznavaoca prošlosti ljupkog grada , stočna pijaca ( ” marveno sajmište “
)) nalazila se u blizini ” Banje “, iznad ceste , blizu raskršća za
Vitinu .
HALID SADIKOVIĆ