Fra Grga Martić ( 1822-1905 ) i Mehmed beg Kapetanović ( 1839-1902 ) ,
dva hercegovačka velikana , bili su iskreni prijatelji preko 30 godina .
Svaki put kad bi dolazio u Sarajevo fra Grga nije propuštao priliku da
posjeti svog ” dosta ” Mehmed bega . Nije poznato da li je Mehmed beg
posjećivao fra Grgu u Kreševu .
Sačuvana su četiri pisma koje je Mehmed beg pisao fra Grgi Martiću . Bila su u
ostavštini fra Mirka Šestića , a objavio ih je učeni Hamdija Kreševljaković
zahvaljujući ljubaznosti i dobroti fra Gavre Gavranića .
U prvom pismu 1870. godine Mehmed beg , sa položaja ljubuškog kajmekama ( kotarskog
predstojnika ) , preporučuje ljubuškog predstavnika Nikolu Arapovića u Općem
zemaljskom vijeću u Sarajevu i ujedno moli svoga prijatelja da ga zaštiti od “
istočkih orlova ” .
Mehmed beg visoko cijeni i zahvalan je na što mu je fra Grga ” domorodni prijatelj “
i osjeća se sigurnim , bez bojazni da će mu se nešto loše dogoditi dok je , kako
piše , dostova ( prijatelja ) , misleći na fra Grgu . Kako su oba hercegovačke gore
list , iz ljubuškog kotara , Mehmed beg se fra Grgi uobraća kao zemljaku :
Dragi zemljače !
Primio sam selam koji ste mi spremili po mom bratu neki dan . Drago mi
je čuti za Vaše zdravlje i pofalan sam u svako doba s Vašim domorodskim
prijateljstvom . Pa eto ka poge sada tamo u veliki meglis s naše gore
list Nikola Arapović reko sam mu da Vas visoko pozdravi i što ga upitate
za naše krajeve da Vam istinito kaže.pak te u drugo ništa već Vas molim
, da me ne zaboravite i koliko je moguće pričuvate od istočki orlova.jer
su neki naskočili na me.ali ji ne bojim s pomoću boga dok je.dostova.
da ste mi zdravo i veselo , Kapetanović .
9. haziran 87 ( 20. juna 1870. )
Drugo pismo fra Grgi Martiću od 14. februara 1878. godine Mehmed beg je
pisao dok je bio narodni poslanik u tuskom parlamentu u Carigradu .
Zahvaljuje se fra Grgi , kao < svom dostu i prijatelju > na knjigama
koje mu je poslao i naglašava njihovo < serčano preteljstvo digoč budemo
da nećemo jedan drugoga zaboraviti.> . Pismo završava riječima : I da
ste mi zdravo i mirno , moj dragi prijatelju . ( 1 )
Mehmed beg nije bio posebno radostan kad je čuo da su austrijske trupe ušle u Bosnu
, ali je mislio da bi to mogao biti spas od prijetećeg haosa . Za razliku od mnogih
domaćih zvaničnika i prvaka , kao trezven i racionalan političar , smatrao je da se
naoružani Bosanci i Hercegovci ne mogu uspješno oduprijeti austrijskim vojnicima .
Po svojoj prirodi nije podnosio sukobe i oštra sučeljavanja , nemire i nered .
Imponirao je austrofilijom , ali je to više bio izraz lojalnosti i ličnih nadanja za
bolju budućnost svoje zemlje , nego osnova za napredovanje u karijeri . U to burno i
opasno vrijeme morao je da napusti šeher i da potraži utočište u rodnoj Vitini i
susjednim gradovima u Dalmaciji .
Fra Grga , prirodno snalažljiv , poliglota , široke kulture ,znao je , kao i ranije
za turske uprave , kako da održi veze i dobre odnose sa novom vlašću . Uživao je
povjerenje njenih zvaničnika , a i u narodu , bez obzira na konfesionalnu pripadnost
.
U < Zapamćenjima < fra Grga spominje jedno pismo Mehmed bega iz Carigrada
koje nije sačuvano . Pomoću tog pisma fra Grga je spasio svog prijatelja
od mnogih neprilika u privatnom i javnom životu pod novim režimom .
U prijedlogu za izbor nove gradske uprave Sarajeva Fra Grga je , sasvim
opravdano , uvrstio i Mehmed bega . Računao je na njegove potvrđene
sposobnosti načelnika grada Sarajeva u turskom periodu , austrofiliju i
politički talent . Iako se izložio riziku da i sam bude žrtva neposrednog
postratnog haosa , smogao je hrabrosti da to učini za svog prijatelja .
To pokazuju ovi redovi u < Zapamćenju > :
< Oni dan , kad sam listu za magistrat pripravljao , srećom dođu i oni što sam ih u
listu pomećao svikoliki , osim Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka . Kažem ja njima u
skupštini što je učinjeno , pa mi visoko zahvališe i došli u tu skupštinu . Do dan
do dva , dođe meni oni organizator magistrata Josip Sertić , pa mi rekne : > Šta ste
vi uradili ? Poslao me Filipović , da vas upitam , kako ste vi smjeli Mehmed bega
Kapetanovića uvrstiti u članove magistrata , pošto je taj predvodio vojsku kod
Busovače i u Klokotima protiv njega < . > Ako ste vi gospodine , ili ja predvodio
onu vojsku , onda je i Mehmed beg . Ta on je prije otpora iz Sarajeva na više dana
pobjegao preko Travnika , gdje su ga na putu ustaše napale i umalo da nije poginuo ;
a pobjegao je u Dalmaciju u Makarsku , gdje je četrdeset dana stajao , dok nije
Hercegovinu Jovanović umirio . Sad se nalazi u Mostaru . Imate telegraf , brzo
javite po njega < . I zbilja došao je on . Tom sam prilikom još nadodao , kakav je
privrženik austrijski bio još prije ustanka , kad je s drugima u Carigrad poslat
radi bosanske sudbine . Piše odande meni pismo i izvadim pismo ; evo što piše : >
Dragi fra Grga ! Evo smo na svakakvo vijeće udarili , ali odavde ne nadam se nikakvu
spašenju , ako nam ne bude od komšije spasa , to jedino < . I uvjeri se Sertić ,
prikaže stvar Filipoviću , pa tako dođe i Ljubušak u vijeće. A to ga je nekakov
rival potvorio , samo da on ne bude u tom medžlisu ” .( 2 )
Preostala dva sačuvana pisma , prvo u januaru , drugo u aprilu 1883.
godine vezana za pripremu građe za knjigu Mehmed bega < Narodno blago > .
U prvom pismu Mehmed beg se obratio svom prijatelju da mu pomogne u
skupljanju poslovica . U pismu se izražava nada da će fra Grga i ostali
svećenici kreševskog samostana biti značajni saradnici u tako plemenitom
poslu . Na kraju pisma Mehmed beg naglašava da očekuje pomoć od svog
dosta-prijatelja : Elhasul himmet itmeli benum dostum ridja iderum ( Moj
prijatelju , molim te da me u nastojanju pomogneš ) .
U drugom pismu Mehmed beg se zahvaljuje fra Grgi na poslatoj građi i nada
se da će uskoro sabrati i izdati < jednu kitu domaćeg cvijeća > i da će
joj ime dati fra Grga kad dođe u Sarajevo .
Fra Grga i Mehmed beg su bili iskreni prijatelji od prije 1870. godine
sve do 1902. godine kada je Mehmed beg preselio na ahiret .
Samo nekoliko dana poslije gubitka ” vjernog druga i doživotnog
prijatelja ” , fra Grga je izrazio saučešće njegovom sinu Riza begu :
Plemenitom Gospodinu Riza begu Kapetanoviću u Sarajevu .
Dragi Beg !
Od srca sažaljujem udes tužni i žalosni Vašoj plemenitoj Kući i rodbini preminućem
nanešeni a tako isto štetu koja se više Vam nadoknaditi nemože , pak nije samo Vašu
skupinu u crno zavio , nego valja da cieli naš narod osobito u Hercegovini požali na
tu sudbinu što mu ujagmi toga slavnoga Muža koi je odličnim službovanjem kao
činovnik cieloga svog vieka zemlji i otačbini mnogo dobra učinio , a pak osim toga u
smislu pravog rodoljubja sljedbenicim Islamskog vjeroštovlja Književnim djelovanjem
put pokazao i izgledom utvrdio svima onim koji uzbudu nastojati Knjigu ljubiti i
svome rodu koristovati , da trebuje svom rodu svojim rodjenim jezikom pisati , a taj
znameniti amanet omladinstvu ostavio za naslijedjenje , čim će se njegovu trudu i
zadaći dugotrajna korist i njegovu imenu uspomena ostaviti .
Allah Rahmet ejle ! Mojemu vjernomu drugu i doživotnomu prijatelju . A Vama zdravlje
i pozdravlje !
U Kreševu 3. kolovoza 1902 .
Od Vašeg prijatelja F Grge Martića . ( 3 )
HALID SADIKOVIĆ
