Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja utorak, 14 Septembar 2010 10:05
Datum posljednje izmjene utorak, 14 Septembar 2010 10:05
Objavljeno utorak, 14 Septembar 2010 10:05
Klikova: 1634
Krajem 70-tih proslog stoljeca u Ljubuskom je otvoren Zavod za zensku omladinu. Ova ustanova je otvorena kako bi se zbrinula zenska omladina od 7-20 godina sa podrucja Republike Bosne I Hercegovine koja je i vlasnik ovog objekta.
S vremenom u ovaj moderni centar su pristizale djevojke iz Beograda,Novog Sada, Subotice itd. Njihove opcine su placale usluge Zavodu za zensku omladinu u Ljubuskom. U centru je djelovala osmogodisnja i srednja skola.Strucni nastavnicki kadar je dolazio iz odgovarajucih skola u Ljubuskom. U centru su djelovali vaspitaci, pedagozi, psiholozi. Najvise zasluge za otvaranje zavoda pripradaju prvom direktoru Mladenu Nuicu i predsjedniku opcine Ivanu Nosicu. Zavod je zaposljavao 30-tak ljudi, a hononarni nastavnici su radom u Zavodu ostvarivaali nadopunu norme ili honorar.
Djevojke,polaznici Zavoda, vecinom su bile iz Bosne. Dolazile su iz razlicitih sredina sa svim svojim traumama koje su dozivjele kao “nezeljena djeca”,bez roditeljske ljubavi. Vecina ih je bila odbacena od svojih najdrazih. Trazili su ljubav i razumijevanje, jer to nisu imali u svojim porodicama, u svojoj rodbini, u svojoj opcini. Ljubuski je prihvatio svoje nove goste sa dosta nepovjerenja i straha.U tom raskoraku desavale su se razne situacije “odbacivanja” tih i takvih od sredine u kojoj su samo “udisali zrak”. Vaspitaci i nastavnici su pokusavali zamjeniti njihove roditelje. Ta uloga je bila casna i mnogi su ostavili pecat u njihovoj memoriji i sjecanju.
Uoci pocetka rata socijalna sluzba iz Srbije je “povukla” svoje djevojke, jer su znali sta je planirano.Ostale su djevojke iz Bosne cije socijalne sluzbe nisu znale sta ce sa sobom,pa o djevojkama nisu ni vodili racuna.Djevojke su ostale u Ljubuskom. Ubrzo su “izbacene” iz svog Zavoda. Opcina Ljubuski ih sprovodi u Bedekovcinu (RH) gdje ostaju oko tri mjeseca.Ponovo ih vracaju u Ljubuski. Opcina Ljubuski ne zeli vise da ih prihvati krajem 1992. Tada ih MDD “Merhamet” Ljubuski prihvata i smjesta u porodicnu kucu Nadje Besirevic na Zabljaku.Humanitarne ogranizacije im obezbjedjuju krevete,cebad, a “Merhamet” Ljubuski hranu. Tako je bilo do augusta 1993. godine kada su ljubuski muslimani napustili Ljubuski, to su ucinile i djevojke iz Zavoda za zensku omladinu. Predsjednik “Merhameta” im obezbjedjuje preko luteranskog saveza Njemacke smjestaj u Osnabrucku. Tu su djevojke provele 5 godina kao i druge izbjeglice iz BIH.U Njemackoj su dobili sansu za novi pocetak zivota kao punoljetne osobe. Mnoge su iskoristile priliku zivota.
Najupecatiljvija osoba medju djevjojkama je bila Bondza Suzana od oca iz Sirokog Brijega i majke iz Slavonskog Broda. Ona je predvodila grupu djevojaka i prolazila sa njima sve “Scile i Haribde”. S obzirom na svoje porjeklo mogla je napustiti svoje kolegice, ali naprotiv, ostala je sa njima u svim navedenim frazama njihovih putesestvija.
Kao razrednik, profesor,predsjednik “Merhameta” sa Suzanom sam ostvario saradnju kakvu zele pedagozi i ljudi. Posjetio sami ih sviju u Osnabruku. Suzana, koja sada zivi u Kaliforniji, je bila gost mojih domova u Ljubuskom, Hannoveru i Sarajevu, Ono zbog cega covjek izabere posao prosvjetnog radnika dogodilo se upravo sa Suzanom. Povjerenje, bliskost, razumjevanje ostvareno je izmedju dva bica, na relaciji profesor-ucenik. Postovanje zasluzuje i njena grupa: Altijana,Samirana,Zorica,Alma,Jasna,Indira,Biljana,Muvedeta,Edina,Elvira, koje su danas rasute po svijetu.
Oni koji su ih “rastjerali” imaju svoj grijeh(mea culpa) i zive sa njim. Oni koji su im “pruzili ruku” u njihovom “beznadju”, pokazali su da dobro uvijek pobjedjuje zlo i da se za takvu “filozofiju” treba boriti u svim nasim zivotima.
Kemo Mahic
Foto:Stefica Galic