Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja petak, 03 Septembar 2010 10:12
Datum posljednje izmjene petak, 03 Septembar 2010 10:12
Objavljeno petak, 03 Septembar 2010 10:12
Klikova: 699
U doba Ramazana obicno naviru sjecanja na bliske osobe porodicnog kruga koje sun as napustile tokom predhodnih godina I desetljeca.Razlozi tome su obicaji Ramazana koji nas molitvama I ponasanjem uvode u proslost.Svi vjernici I postovaoci roditelja “prizivaju” dane zajednickog zivota.Tako I autor teksta svakog Ramazana pojacano memorira lik svoje majke Nure(tur.Nuri-svijetla) U tim sjecanjima ukazuje se lik sa fotografija djevojke pune nura(svjezine).Kada se pomuti lik,kojeg vrijeme hoce da pobrise,fotografije osvjeze uspomene na vrijeme “zajednice” u kuci na Gozulju.To je bilo vrijeme lampi,fenjera,bez televizije,telefona I drugih tehnickih pomagala.Pa se podsjetis tih ruku,koje te vode do skole I stiskaju ted a se ne izgubis ili ne daj Boze pobjegnes od susreta sa necim novim,pitomijim I kulturnijim nego je to bila “divljina” Gozulja.
U kucu je ulazila jedna plata.Otac je radio u Veterinarskoj stanici.Plata je bila opterecena kreditima I nedovoljna za egzistenciju cetveroclane porodice.Otac je vodio “slatki zivot” koji je bio zacinjen alkoholom.Majka,vodeci racuna o dvoje djece,tada stupa u akciju.Odlucuje da se bavi “kucnom radinosti” I krene sa “usivanjem jorgana,jer jos nije bilo masinsko izradjenih jorgana.Zainteresirani posjecuju nasu kucu na Gozulju donoseci pakovanja pamuka,uz slingure,svilu I postavu.Dogovarana je dekoracija:na kvadrate,na lokume,na rucni vez.Posao je krenuo.Majka je bila predradnik,radnik,menadjer.Mi djeca smo pomagali skromno jer taj posao I nije moglo raditi vise osoba.
Majka bi preko citave sobe “prostrla” svilu sa postavom na donjoj strain.Onda bi se uvukla izmedju svile I postave rasprostiruci pamuk ravnomjerno po krajevima I sredini buduceg jorgana.Kada bi izasla iz tog “tunela” na glavi,ramenima,haljini bili su ostaci pamuka.Mi,djeca,bi se smijali da nam majka lici na “Djeda Mraza”.Ponekad bi tome prisustvovao I otac dajuci “tehnicke savjete”.U tom random procesu majka je bila uvijek ozbiljna I odgovorna jer se radilo o tudjoj “robi”.Kada bi se na “radiju” oglasila pjesma “Zajko Kokorajko”,majka bi se osmjehnula na nasu radost.Ali to su bili rijetki trenuci.Egzistencija je pocela “borate” njeno lice.Odrastanje djece je bila jedina njena briga.Nase buduce skolovanje je bio san nase majke.Zato je danonocno radial I “sparala” za takva vremena.
Najljepse su oci
Oci moje majke
Kao plavo more
Kao cvijet iz bajke
Najljepse su oci
Kad sigurnost daju
Da te brizno prate
Samo oci majke znaju
Miso Kovac:Najljepse su oci moje majke
Ruke i oci pamtim od tog heroja,moje svjetlane,koji je omogucio sestri i meni da zavrsimo one skole koje smo zeljeli.Majci smo uzvratili redovnim studiranjem i tituliranjem naseg poziva.Uvijek se pitamo,da l ismo mogli dati vise?Kad je prerano umrla 1978 godine ostali smo uskraceni za ljubav,tople rijeci i brigu.Nasa djeca su ostala “osakacena” za ljubav koju mogu pruziti samo nene i nane svojim unucima.
Nura,moj “ocinji vid”,moja svjetlost!
Svima koji su ostali bez svoje majke poklanjam sonet Skendera Kulenovica,najljepsi sonet XX stoljeca medju juznoslavenskim narodima.
NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM
Poljubi jos jednom joj celo,kojim te sada gleda
Ispod kapaka mrtvih:usnom sto stid ti je stinu
Nevjerstva iznjeri svoja na tom celu od leda,
I zapamti ih vjerno u svakom svom vinu.
Baci jos jedan grumen zemlje koja je prima,
Da vidis kako se ona sahranjivala u te,
Da cujes kako ce pasti tvoja zaludna rima
Kao sto pada sad zemlja n ata usta sto cute.
Zaustavi tu suzu sto hoce da ti ispere
Taj pelin u omci grla,taj kasni jauk vjere,
I humksu sto raste kao grijeh-obilje tugom krina.
Ne mici nikud, jer korak-korak je zaborava,
Stoj,gledaj, tako si nico ko sto ce iz nje trava.
Znijemi joj nad grobom i budi vjerna tisina.