Glavni dio jurte je drveni prsten koji čini najviši dio krova, kružni krovni prozor od koga poput zraka polaze tanke grede.
Kirgizi ovaj prsten nazivaju „tunduk“ i smatraju ga svojim nacionalnim simbolom.
U centru jurte nalazi se mala metalna peć, čiji dimnjak prolazi kroz otvor na tunduku.
Jurta se podiže tako da su vrata uvijek okrenuta prema jugu, te nomadi tunduk koriste i kao sunčani sat.
Kada jedna jurta dotraje, pravi se nova, ali se tunduk prenosi s koljena na koljeno.
Starost porodice mjeri se starošću tunduka, a starost tunduka mjeri se tragovima koje je dim ostavio na drvetu.
Tunduk se na mongolskom kaže „tuno“, a na kazaškom „šangrak“.
Jurta je danas najrašinerija u zemljama Srednje Azije-Mongoliji,Kirgistanu i Kazahstanu,a susreće se i u susjednim zemljama.
Osim za svakodnevni život,jurta se koristi i kao vikendica na planini, ali i mjesto za održavanja vjenčanja i posmrtnih obreda.
Jurta u posljednje vrijeme postaje sve veća turistička atrakcija – naročito za turiste sa Zapada, nekoliko noći u jurti predstavlja nezaboravno iskustvo,bez obzira na smrzavanje,nedostatak sanitarnog čvora i miris konja, koji se odmah uvuče u odjeću i prati vas čak i po povratku kući.
Ulazeći u jurtu, morate paziti da ne nagazite na prag, jer pod njim, po vjerovanju,kao i kod starih Slavena, počivaju duhovi predaka.
Pravo ispred,nasuprot vratima,najvažniji je dio jurte,gdje se često nalazi mali porodični oltar-slika Bude ili sura iz Kur'ana, u zavisnosti od religije kojoj pripadaju stanari.
Lijevo od vrata je muški dio jurte,dok je desno ženski kutak.Kada je žena u svom dijelu,muškarcu nije dozvoljeno da joj prilazi,dok u slučaju porodične svađe ona ima pravo da ga,iz svog sigurnog skloništa,gađa onim što joj prvo dođe pod ruku.
Izvor:Geografski list BiH;2009.(Pirić Elmedin)