Jedino Bog daje pravu pomoc!
Na zapovijed casnog uzvišenog sultanskog znaka,
svijetle tugre osvajaca svijeta.
Ja,veliki padišah,
sultan Mehmed-han,
sin sultana Murata hana,
Božija sjena na zemlji,
siromah i Njegov ponizni rob,
koji sam ponio najcasnije ime Muhammed,
po imenu Posljednjeg pejgambera,
a on je najbolji uzor,
u sedmom koljenu potomak gazi Osmanov,
koji je na vlasti bio pola lunarnog stoljeca i zasnovao
Sultanat,
po njemu prozvan Osmanlijskim,
sedmi po redu sultan iz ove familije,
voda pravovjernih,
vladar istoka i zapada,
uskoro vladar Rima,
prozvan Fatihom,
jer je osvojio Konstatiniju/Carigrad,grad svih
gradova,
dvije carevine Bizant i Trapezunt,
Cetrnaest kraljevina:Moreja,Srbija,Albanija,Bosna,Kastmona,Karaman,Negropont,Moldavija,Kefalonija,Lezbos,Lemnos,Tendos,Imbros i Tasos,
osvajac više gradova nego što pokazuje broj od nekoliko
stotina,
dajem na znanje cijelom Dunjaluku,
narodu i odlicnicima,
i kunem se najtežim zakletvama:
Tako mi Stvoritelja i Gospodara Zemlje i nebesa,
Koji hrani sva stvorenja,
i tako mi sedam Mushafa,
i tako mi velikog Božijeg poslanika Muhammeda,
i tako mi stotinu dvadeset cetiri hiljade Božijih poslanika,
koliko ih je kroz vrijeme poslano svim narodima na
Dunjaluku,
kunem se svojom glavom
i glavama mojih vojnika,
i tako mi sablje kojom se opasujem,
niko se nece protiviti mojim zapovjedima
i onome što je ovjereno mojim casnim pecatom,
niti ce to poreci moje Visoko Velicanstvo
sve dok se bude pokorno mojoj službi
i odano mojim naredbama,
osim ako Svemoguci Bog
ne odluci onako kako On odlucuje.
Jedino On svodi sve racune.
Izvor:Isnam Taljic:Roman o sultanu Fatihu,Bošnjacima i Bosni