Putovah dugo i zadivljen stadoh pred kapijom Mostara, jer ugledah vita minareta kao glasove molitava i mostove kao polumjesece na rijeci što pjeva.
Ko ispjeva vite molitve po gradu i snese polumjesec među građane sreće?Avaj,zar ne ostaviste ništa od ljepote i drugim gradovima na ponos!
Zadivljeni stranče,hadžijo iz daleka,rekoše – naš volšebni grad je velika pjesma u litice ukovane džinovske.Pokloni se jer darovi se naši ne mogu platiti!
Budi nam gost ognjišta našeg i dijeli radosti s nama.
Napojićemo te vinom Cimskih osoja,gdje zgara sunce u zlatu i zakitićemo te mirisnim travama s Humovog podnožja.
Vodićemo te na izvor Radobolje gdje zemlja roni suzu radosnu i gdje krvlju plamte narovi po baštama, ispucali od soka preslatkog ko usne djevojačke.
A u plav suton, kad šadrvani hladni podignu šumove svoje vesele i Hadži Rašid zapjeva sa džamije Karađoz-begove, zastaće ti srce u grudima da zadrhti od miline.
Uvešćemo te u konake domova naših i posadićemo te na šilteta od čohe crvene.
Mahaćemo te lepezom ćabenskom i nuditi kafom i gurabijama medenim.
I dok ti ljubio dimove mirisnog duhana blagajskog, golubovi će gugutati pjesmu tišine pod strehama pločnim i kumrija će zapjevati negdje u mahali kao napuštena djevojka.
Pokazaćemo ti rajskog hlada bašte cerničke i braćemo ti slatke smokve kore ispucale od jedrina.
Vodićemo te i na kapidžik skriveni da ašikuješ sa ljepotom nadaleko čuvenom,kćerkom imama Osmana.
Budi nam gost ognjišta našeg i dijeli radosti s nama,poklonićemo ti i nebo od dragulja,nebo grada našega.
O,zadivljeni stranče,hadžijo iz daleka,pokloni se,jer darovi se naši ne mogu platiti!
(Hamza Humo:Pjesma putniku)
Tekst i fotografije iz knjige:Miroslav Prstojević-(Ne)zaboravljeni Mostar:“Zaludu,nad Mostarom nema varoši“.(2006)
Priredio:Kemal Mahić
.
Mostar 1890 -tih
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.