Tesko je i zamisliti , dragi moji , da niste culi za CERCILA ! Bilo da se misli na
onog VINSONA ,Engleza , poznatog po mnogim uzrecicama , od kojih je i ona :
” Diplomati su ljudi koji su placeni dobro i poslani u inozemstvo da sto bolje –
LAZU U KORIST SVOJE ZEMJE” – pa sve do ovog ,
naseg CERCILA IZ GRABA , o kome je pisano isto toliko koliko i o onom iz maglovitog
LONDONA , bar u nasim krajevima ! I na nas nacin !
Uostalom , zasto bi ga uopste zamisljali – on je tu na “dohvat ruke” takoreci – i
to u GRABU SELU , na
raskrsnici na kojoj su obiljezeni pravci i udaljenosti OD CERCILOVE KUCE pa sve do
znamenitih podneblja :
Pariza , Londona , NJujorka , SIDNEJA …i tako redom , a strelice pokazuju pravac !
Tako da ne bi zalutali !
Ustoce vas , CERCIL IZ GRABA lijepo primiti i upozoriti da , sjedeci tu sa njim ,
mozete otputovati tamo gdje
strelice pokazuju i to BESPLATNO , i jos k tome , bez pasosa i – viza !…Uz eglen !
Ali , ima tu i jedna zamka : ako s njim sjednete – zaboravit cete Vi i Paris i
London ( i sire ) i ostati zadovoljni ,
kao da ste setali Avenijom JELISEJSKA POLJA ! I nije ga tesko pronaci , ukoliko nije
na toj nesretnoj DIJALIZI ,
srijedom i nedjeljom ! E , to je malo mracnija strana toga susreta , ali je CERCIL
tu da rastjeruje mracne oblake
i uspostavlja osuncanu i veseliju stranu zivota , ma o kakvom se mracnom tunelu
radilo !
A mracnih tunela je mnogo ! Bilo da ih BOG salje kao kaznu za nase grijehe , ili pak
da ih ljudi podmecu sami sebi .
I u takvim situacijama , kao sto je ova danas , CERCIL je dobra adresa da nas –
svojim vicevima , svojim gangama
koje sakuplja , svojim guslarskim pjesmama i vedrim osmjehom , svojom poezijom o
svaklodnevnom zivotu –
da nas , dakle , vraca u radosne sfere zivota koji je neponovljiv , i jedan ! Bar
ovakav kakav jeste – na ovom svijetu !
Pa , eto , da ga potrazimo – mislim , da potrazimo – CERCILA IZ GRABA ! Pardon :
VINKA VUJEVICA – po rodnom listu !
- ga potrazimo poslije dramaticnih “bombardovanja sa neba ” , koje ljudi nazivaju
kratko i jasno : KRUPA !
KRUPA krupna , koja ostavlja pustos na poljima na kojima su ljudi , ranoraneci ,
sadili i gradili – u nadi da ce se
NEBO SMILOVATI ! A nebo – ko nebo ! Nepredvidivo , neselektivno , namrsti se
iznenada . Tako je bilo i ovog dana ,
kad se srucila krupna krupa na polja i nasade i ostavila pustos u Lisicama ,
Vasarovicima , Grabu , Otoku…I sire !
A mi posli kod CERCILA .
Dolazili smo dva puta , a CERCIL NA DIJALIZI ! Danas udarila KRUPNA TUCA S NEBA , ne
vidi se prst pred okom tu
u Vasarovicima . Jedva smo se posakrivali pod jednu natstresnicu , dok ovo cudo ne
progrmi !
Zapravo , istini za volju , opisivac nije posao samo CERCILA radi , nego je pokusao
ustanoviti , poslije pedest godina
otsustva iz zavicaja – da vidi – sta je jos ostalo u tom nasem zavicajnom svijetu ,
a sta u nasim uspomenama koje sada ,
sada i ovdje – mutne i daleke – titraju ispred nasih ociju !
I upravo ovdje , prije sezdeset godina , skrivali smo se, kao djeca , od nevremena
putujuci pjeske u skolu u LJubuski ,-
i bas ovdje , sjecam se ja , bio je sa nama i djecak VINKO VUJEVIC , koji je
recitirao poeziju i ispravljao nas u onome u cemu smo lutali .
– Nije , brate TIN UJEVIC – KAKAV TIN UJEVIC , to je skracenica od AUGUSTIN VUJEVIC
– poucavao nas je Vinko , da ne
bi lutali i plutali svijetom , ne znajuci najobicnije stvari !..Cuj – TIN UJEVIC ?
Danas , sesdesest i vise godina kasnije , VINKO VUJEVIC , zvani CERCIL , slovi kao
jedan od rijetkih, ako ne i jedini zanesenjak
koji sakuplja narodne umotvorine svake vrste , folklorne dijamante , te muzicko
blago ljudi ovoga kraja . On sam je , usto ,
i neka vrsta ” narodnog filozofa” , sereta i saldzije , seoskog mudraca i pjevaca
, guslara i muzikologa zavicajnih gangi !
U nase vrijeme , prije pola vijeka , bilo je tih bogatstava na pretek , ali nije
bilo onih kao sto je CERCIL DANAS , pa je
sve potonulo u nepovratne zaborave , kao da je sve to odnijela zavicajna rijeka
TREBIZAT , koja spaja LISICE ,VASAROVICE ,
GRABOVNIK , GRAB , VITINU I OTOPK – kao da je niska bisera , izvijugana i cista –
kao suze onih koji danas placu ,skriveni od
iznenadnog nevremena i krupnih loptica krupe , ponegdje velikih i kao orasi !
- U SVOME ZAVICAJU
————————————————-
U Lisicama vise nikoga ne poznajem , niti se ko mene sjeca , u to sam siguran . U
Vasarovicima , mom rodnom selu , ostala je
nasa rodna kuca , zatvorena i pusta – evo punih sezdeset godina ! Otselili smo u
VITINU i zaboravili , rastrkani po svijetu ,
i rodnu kucu i ljude . Nase selo se oduvijek dijelilo na SEDAM MALA ( MAHALA ) :
GRANICI , LAUCI , PULJICI , MATIJASEVICI ,
VININE , LOSCE i DUBRAVA . U moje vrijeme ,bilo je ” kucnih lumera” sto sedamdeset
i jedan ! Zatim , jedan glavar , pet poljara ,
jedan zvonar , jedan mlinar , jedan fratar ( fra SRECKO ) – i na kraju , jedan
PUSKAR – Stanko VIDOV , preciznije SILJEG !
Moja rodna GRANICA MALA polegla je po kamenitoj povrsi bez vode , sa nekoliko vrtaca
– njivica i kamenitih gajeva –
imala je trideset i dvije kuce – svi su bili prezimenom GRANICI , samo su
podijeljeni puteljkom i nadimcima na PERVANE i DRINKICE !
Pa , iako je sve to selo stajalo na jednom kvadratnom kilometru , Pervani i
Drinkici su se mnogo razlikovali medjusobno.
Ovamo kod PERVANA kojima pripadam ) , niko nije imenovan po prezimenu , nego po
ocu – a tamo kod DRINKICA po majci .
Tako su kod PERVANA : ANTE KARLOV ( to sam ja ) , zatim VRANJE JOZANCEV , PERO
ANDJELKOV , MATE VICIN , MILA JAGINA ,
JOZE VICE MALOGA , PAVO SIMUNOV , DANICA JOKINA , MIRKO MATIN , SRECO SKENDEROV ,
RUDO IVICIN , BRANKO JAGIN …
VLATKO LECIN , ANTE GRGIN , a bilo je i onih koji su u nazivniku nosili i po tri
generacije : KARLO PERE MISINA – naprimjer.
Medju Pervanima su i KAVAZICI , zapravo GRANICI koji su nekada bili turski KAVAZI i
niko ih i ne zove drugacije nego KAVAZICI !
Tu je centralkna figura ANTE KAVAZIC STIPANOV , najveci vasarovski seret , oko koga
se pletu price i njegove doskocice i vicevi .
Tako se , na ovoj PERVANOVOJ STRANI , niko ne imenuje po prezimenu , nego po ocu ,
ili po onome sto su nekada bili !
A to je , kod DRINKICA , sto metara dalje , izgledalo drugacije . Tamo su zivjeli :
STIPE JOZIN , DRAGO PRALJKUSIN , JOSKO IVIN ,
MATE GRBAVUSIN , IVA SALINKUSINA , MARKO CVITIN , KARLO IVIN , JELA JOZINA ( kci
“babe Joze” ) , ANICA PRALJKUSINA…
– A , BOG JE STVORIO SAMO RAZLICITOSTI – PA , ETO , I KOD NAS ! SVI GRANICI – A NISU
GRANICI ! ..kaze mi jedan od njih .
Z mene – to je jedino ostalo isto u mom uzem zavicaju , sve je drugo izmijenjeno : i
zemlja i ljudi ! I jos nesto je ostalo isto – KRUPA !
A Bog ce ti ga dragi znati zasto je sve to tako , ali je tako !
Nije tada zivio CERCIL da to sve lijepo , natahnane , objasni ! I opise . Opjeva uz
gusle , objasni vicevima i anegdotama !
To mislim , dok krupa prestaje , a ostaje pustos – to je , pmored nadimaka , ostalo
kao nekad . Oblaci se razmakose , sunce pomoli
spasonosne zrake i obasja i opustjela, napustena polja , doduse rijetko zasadjena ,
jer su veliki kompleksi najrodnije zemlje ostali ” u ledini “
ima vec dvadesetak godina , a nove generacije vise uopste i ne znaju gdje im je
zemlja , a mnogi ne znaju cak ni da je imaju !
Novo vrijeme – novi ljudi !
– SVE JE SRUSENO , SVE JE POTUCENO , NISTA NIJE OSTALO OSIM PUSTINJE – govori zena ,
koja je dotrcala do svojih nasada , koji
su polegli po zemlji , kao porazene vojske poslije silovite bitke . A napustena
polja : BERIS , KRCEVINE , RASTOK , ZLATARICA – stoje
pusti i napusteni kompleksi najrodnije zemlje ( tri uroda godisnje ) , koju vise
niko i ne obilazi . A cini se , niko se te zemlje vise i ne sjeca .
A nikome i ne pada na pamet da ih obradjuje !
Od tuge , sto poslije razorne krupe – sto od sjecanja izblijedljelih i potisnutih u
potsvijest , dodjosmo – konacno – i do raskrsnice puteva za
cetiri kontinenta , ispred kuce VINKA VUKOJEVICA – CERCILA , svratista svih onih
koji su zedni vidjenja i razgovora .
– CERCIL SPAVA i NIKO NE SMIJE DA GA BUDI – kaze nam djevojcica ispred kucnih vrata .
Prestavljamo se .
– A , to ste VI ?..Cekao vas je CERCIL , ostavio vam ovaj paket i otisao spavati –
da se odmori od krupe ..Krupa nam je sve obila !…SVE !
Nalazimo u paketu knjigu pjesama i prica CERCILOVIH , rijeci najcuvenijih ganga , CD
sa gangama GRABA i VASAROVICA kroz vjekove ,
zapisa , opisa obicaja , poslovica , zagonetki , prica – posalica , duhovitih
doskocica . I slika borbi – protiv sunca i kamena !
Sa CERCILOVIM posvetama !
VINKO VUJEVIC – CERCIL , narodni tribun , pisac i muzicar , gangac i izdavac
narodnih umotvorina i bisera narodne mudrosti – SPAVA !
Kazu – CERCIL privikava ljude na ono vrijeme koje ce doci – poslije njega ! SPAVA –
i niko ne smije da ga budi !
– DJELO JE VAZNIJE OD COVJEKA , pise na jednoj posveti !
Napustamo SELO GRAB , bez obavljenog susreta , ali sa onim sto je vaznije : SA
DJELOM ! SA CERCILOVIM DJELOM !
Da se ne dodgodi , kao sto se desilo mojoj generaciji : ZABORAV !…PUSTINJA ,
takoreci !
Jer , SAMO ZAPISANO OSTAJE !..SAMO ZAPISANO OSTAJE !
A ono sto smo dobili na poklon – to su OAZE u toj pustinji !..Tako se bar cini
onima koji su davno otisli i sami formirali pustinju oko sebe !
jer , onaj ko zaboravi zavicaj – taj je vjecna lutalica , taj ce vjecno lutati i
plutati svijetom – kao zedan , zalutao usamljenik u pustinji !
DJELO CERCILA IZ SELA GRABA , moglo bi mu posluziti kao svjetlo i putokaz . Da bar
ne bude kao ja – stranac u svom zavicaju !
Ili su to samo suzne impresije zalutalog – STRANCA U SVOM ZAVICAJU !
Ko zna ! Ko zna !…